Kada ljubav postane opsesivna

26/09/2016

Što je to u ženskoj ćudi da nas tjera da hakiramo dečku mail, da se smucamo oko njegove zgrade dok vani lije kao iz kabla i da otkantavamo frendice jer smo, eto, toliko zauzete zato što se nadamo da bismo slučajno mogle naletjeti na predmet svoje žudnje? Čini se da se odgovor krije baš u dijelu mozga odgovornom i za sve vrste destruktivnih ovisnosti. Želite li se skinuti, pita vas Aleksandra Orlić

Sedmodnevno putovanje u Egipat. Upoznajte drevnu kolijevku civilizacije, zemlju faraona. Tako je pisalo na oglasnoj ploči na Odsjeku za povijest umjetnost na plakatu koji je pozivao na stručno putovanje, a dok sam uplaćivala prvu ratu, nisam ni slutila da ću na tome mirnom Nilu upoznati ne faraona, nego njegovu visost – boga. Doduše, on se nije zvao Amon Ra nego Adam i nije nam se ukazao u egipatskoj pustinji zbog fatamorgane nego u busu koji nas je vozio na budimpeštanski aerodrom. Za nas dvadesetak studentica to je bilo ukazanje ravno natprirodnom čudu jer se student arhitekture pojavio nenadano. Ok, to se čudo moglo jednostavnije objasniti. Tip se priključio našem stručnom putu jer je bilo slobodnih mjesta pa je putovanje bilo oglašeno i na drugim fakultetima. 

No sve ostalo na njemu bilo je doista poput čarolije. Ma što čarolije. Bio je osmo svjetsko čudo! Viši od dva metra, atletski građen, preplanuo, četvrtaste konstrukcije lica, smeđih toplih očiju koje je krio pod naočalama a la Clark Kent i s tom divnom palestinskom maramom oko glave. A ta njegova neprestana zadubljenost u stručne knjige koje su vrvile brojevima i arhitektonskim nacrtima samo je naglašavala njegovu božansku nepristupačnost. Budući da je bio silno zainteresiran za konstrukciju podizanja kamenja, Adam bi svaki detalj bilježio svojim profi fotoaparatom, a mi smo isto tako revno fotkale njega. Godinama poslije, kad sam jednom svom dečku pokazivala fotke iz Egipta, on je uzviknuo: “Pa tko je ovaj tip? Na svakoj je fotki”, a ja sam mu odgovorila: “Ma pusti štrebera od dva metra. Stalno se gurao u prvih plan.” (A-ha, moš mislit).

Ganjaj dok ne padne

Prava je istina da je nas dvadesetak u tih sedam dana razvilo takvu opsesiju ljepotanom, a da bi nam na našim fotouracima zavidjela svaka detektivska agencija. A naša zaluđenost egipatskim božanstvom nastavila se i nakon povratka u Zagreb. Organizirane su večeri gledanja dijapozitiva, rasprave o piramidama, dogovori za kina, šok i nevjerica kada smo doznale za njegovu službenu curu, zatim uhođenje dotične. Rasprave o tome što ona od metar i panin i tako bezlična ima, a mi nemamo. Ignoriranje djevojke u nadi da će tip shvatiti da uvijek dolaze bolje, samo treba skinuti te svoje naočale očito pogrešne dioptrije. Dogovaranje za druga putovanja. Predlaganje izložbi, druženja, pakistanskih večeri, pa afganistanskih, kineskih... Dakle, ganjanje lovine dok ne padne potpuno iscrpljena. I tko zna koliko bi ta ritualna hajka za alfa mužjakom potrajala da se u mom životu nije dogodio velik obrat. U međuvremenu je mnogoboštvo ukinuto jer se pojavio još zgodniji tip koji je postao glavni i jedini bog pa sam se elegantno isključila iz grupnog lova misleći da će mi biti lakše ako se fokusiram samo na jednoga. :) 

y

I, je li mi bilo lakše? Ma kakvi! Jer priča se ponavljala, samo se božanstvo drukčije zvalo. Upoznate nekoga tko vam se svidi u petak, u subotu vam leptirići u trbuhu izlete na aeromiting i više se nikada ne vrate, a u nedjelju potpuno izgubite glavu. Sjedite nad telefonom kao jogi na madracu s čavlima, srce vam skoči kad zazvoni, tijelo vam oblije znoj ako se javi neki drugi glas, a onda danima analizirate s frendicama što je, kvragu, mislio pod tim izrazom “Ljubim te”. Je li to običan pozdrav, skraćeni ruski roman, prijedlog za ljubljenje ili znači da će se oženiti vama? S vremenom zaboravljate na sve obveze ili ako ih još ispunjavate, radite to s pola mozga jer vam ostala polovica treba zato da biste MISLILI SAMO NA NJEGA, NJEGA I NJEGA. A u nekom trenutku lucidnosti, možda onda kad ležite uplakani pred njegovim vratima jer vam se danima nije javio, pitate se – jeste li možda i službeno prošvikali? I je li konačno vrijeme da nazovete doktora Romea koji radi na psihijatrijskom odjelu u Vrapču. (Psihijatar se stvarno tako zove i mi u Cosmu pretpostavljamo da se specijalizirao za ljubavnu tematiku, ako nedajbože jednoga dana zatreba).

y

Mr. Grey, gazi me!

A sada duboko udahnite jer s vama je sve u redu. Niste ni prvi ni zadnji koji ste osjetili čari opsesivne ljubavi. Evo, Veliki Gatsby osjećao ju je prema svojoj prvoj velikoj ljubavi Daisy, Hannah u seriji “Djevojke” prema Adamu, a Anastasia Steele još je osjeća prema Mr. Greyu, kao što svi mi poznajemo barem jednu osobu kojoj smo dopustile da zavlada našim emotivnim životom kao kakav Amon Ra iako ona to nimalo ne-za-slu-žu-je. I znate što? To je potpuno u redu, jer ako ne osjetite barem neki stupanj te opsesivne zaluđenosti, to možda znači da baš i niste zaljubljeni u tu osobu. A kada to kaže Helen Fisher, profesorica antropologije na Sveučilištu Rutgers u New Jerseyju i žena koja je cijeli život provela proučavajući ljubav, tko smo mi da ne vjerujemo. Naime, čim ugledamo nekoga za koga mislimo (ili osjećamo) da je stvoren za nas, doslovno počnemo proganjati tu osobu. Pa kada netko sljedeći put poželi nazvati policiju jer ga uhodite, okrivite za to evoluciju i konstrukciju svog mozga. Jer tako je to uredila majčica priroda.

Kad vas puca kemija 

A sada dopustite da malo pomnije proučimo glavne krivce za takvo suludo ponašanje koji se očito kriju u vašem mozgu. Naime, u prvoj fazi ljubavi doslovno smo pijani od dopamina, kemijskog spoja koji luči naš mozak, a osjećamo se kao da smo se najeli ludih gljiva i ugledali osobu u koju smo ludo zaljubljeni, a i ona je te večeri slučajno čvaknula ecstasy. “U potpunoj smo ekstazi”, kako to pristojno kaže Pepper Schwartz, profesorica sociologije na Sveučilištu Washington u Seatlleu te autorica knjige “The Normal Bar: The Surprising Secrets Of Happy Couples”. Ako želite još slikovitije, dopustite da vam opišemo kako izgleda mozak kada osobama koje su zaljubljene preko ušiju pokažete fotografiju ljubljenoga/ljubljene. “Središnji dio mozga, poznatiji i kao ventralno tegmentalno područje, svijetli poput krijesnica u tami natapajući susjedne sinapse legalnom drogom zvanom dopanim”, objašnjava Helen Fisher. Drugim riječima, naš je mozak razvio taj sustav nagrađivanja jer misli da će tako lakše stići do glavnog cilja – razviti u nama brzinom svjetlosti osjećaj veeelike čežnje, želje i usmjerene energije. 

Nesretnom igrom slučaja ispalo je da je to baš onaj dio mozga koji se posebno aktivira i prilikom uzimanja kokaina. A jednom kada ga aktivirate, jao si ga vama, jer ćete još neko vrijeme biti tako motivirani sve dok ne dobijete to što želite, bez obzira na to zove li se on Adam ili kokain. Eto, konačno imamo i službeni dokaz da je romantična ljubav podjednako snažna ili opasna kao i ovisnost o drogi, pa vi vidite. Uostalom, svatko od nas zna barem jednu osobu koja se dugo rješavala ovisnosti o fiksideji o onom pravom. Neki čak i desetak godina (svi podaci, bez brige, poznati samo redakciji). Ma ne moramo vam previše objašnjavati jer znate i sami. Jednom kad naš mozak zabrije da bi nam netko mogao biti savršen part­ner, kratak je put do toga da zdrava osoba postane otirač.

y

Akutno sljepilo i korak do ludila...

Zašto je tome tako i zašto je svaka od nas potencijalna Anastasia Steele, shvatit ćemo ako još pomnije proučimo slike mozga snimljene magnetskom rezonancijom. Naime, u našem mozgu postoji bag u dijelu zvanom insularni korteks te on svijetli poput božićnog drvca kada smo ludo zaljubljeni, ali i kada smo napeti, anksiozni i napušteni. Zato nas hvata panika ako ne dođe toliko iščekivani SMS (a lijepo je još jučer obećao da će se javiti prije spavanja!!!). I baš zbog tog dijela mozga često razvijamo scenarije kao iz horor filma: Pregazio ga je auto. Netko je provalio u njegov stan, oteo ga, a po svemu sudeći to bi mogla biti neka nova cura. Ili još gore – njegova bivša čiju slika još čuva ispod kreveta!!! Pa ako tome pribrojite sve te hormone koji ključaju kao u uzavreloj vodi pa mozgu odašiljemo samo jednu poruku: “Seksualno sam gladan, pojest ću ga čim ga vidim, majke mi”, naravno da je vaš objekt opsesije u stvarnoj opasnosti. Ali od vas koji ste već opasno izgubili tlo pod nogama.

I nema tih naočala koje biste opsesivnoj osobi u ekstazi mogli nabiti dok je puca kemija. Sjećam se kako je moja frendica Maja, koja se preko noći zaljubila u jednog producenta u najboljim tridesetima, već iste večeri odlepršala k njemu i ondje ostala cijeli tjedan. Iako je tip imao curu i s njom nije htio ni nos promoliti van, ona je pristala na seksi zatočeništvo, kuhala mu večere, pripremala doručke, ljubila se, mazila, a to joj je oduzimalo toliko vremena da nam nije mogla javiti ni gdje je ni je li dobro. Bila je sretna jer je on bio sve što je ona u tom trenutku željela. Kemijskim jezikom rečenom, pucao ju je testosteron zbog kojeg je predmet njezine želje iste sekunde dobio neodoljivu seksualnu auru i zbog kojeg nam se i može dogoditi to što zovemo seks s potpunim strancem. A onda, kad se već našla u krevetu s takvim seksi nepoznatim likom, njezino je tijelo počelo lučiti i hormone vezivanja kao što su oksitocin i vazopresin. I sad se vi riješite takve fatalne veze! Bez nasilne intervencije :)

Ljubavna mapa u vašoj glavi 

Gledajući izvana taj slučaj, mi ostale, mrvicu možda ljubomorne, zaključile smo da je ta kemija bila toliko jaka da su se njih dvoje nanjušili zbog feromona koji igraju važnu ulogu i prilikom sparivanja životinja. No Helen Fisher se ne bi složila s tom urbanom legendom koja kaže da našom željom upravljaju hormoni ili kojekakvi mirisi koje navodno možemo osjetiti u doba ovulacije kada smo posebno napaljene. A ne, ne! Našim seksualnim željama vlada ljubavna mapa u našem mozgu, a nju vrijedno stvaramo već od prvih dana. Znate onu tajnu listu koju skrivate u svojoj podsvijesti i u kojoj ste već zabilježili kako bi trebao izgledati vaš partner, čime bi se trebao baviti, što bi trebao reći, kako mirisati, kako plesati... I čim ugledate nekoga tko odgovara traženim karakteristikama i stavite nekoliko kvačica, vaše tijelo iste sekunde počinje ispuštati ubitačan miks hormona. Ako vam se, dakle, posreći da vaša veza ode u pravom smjeru, normalno je da će s vremenom ta histerično-opsesivna faza, poznatija i kao “ne mogu jesti ni spavati jer stalno mislim na tebe i nisam u stanju vidjeti nijednu tvoju manu”, proći i vi ćete ponovno postati razumno biće. Da nije tako, ne znamo tko bi uopće imao snage hodati, ići na faks ili na posao. Bili bismo previše iscrpljeni od tih intenzivnih emocija, analiza, čekanja i seksa pa bismo vjerojatno jednog dana, htjeli ne htjeli, završili kao Romeo i Julija.

y

Kada normalni prošvikaju 

No, kao što slutite, uvijek postoje iznimke i ljudi koji ne dožive to blaženstvo da to ljubavno ludilo popusti. Štoviše! Ko za vraga, ono može postati još intenzivnije i nepodnošljivije, čak i ako se ispostavi da je predmet obožavanja najobičniji gad koji ne drži obećanja, rijetko se javlja ili vam nedajbože zabunom pošalje fotku ženske guze (tuđe, naravno!). A sada najluđi dio! Takve pali-gasi veze u kojima je svima potpuno jasno da se tip poigrava s vama i da mu nije stalo, i najcool osobu mogu pretvoriti u takvog pacijenta da bi ga i onaj zgodni doktor Romeo vjerojatno uzeo preko reda. U čemu je kvaka? Ne znamo koliko ste pratili na satu biologije, ali već su i neki malo manje zahtjevni pokusi na životinjama pokazali da sluđivanje psića porukama “Evo ti keks! Ma ne, evo ti batina!” mogu toliko zbrčkati njegov mozak da više ne zna voli li ili mrzi svoga gospodara. Eto, to se događa i s ljudskim mozgom kada mu predmet obožavanja šalje zbunjujuće poruke: “Želim te! Ne želim te!” Sada kažem “Da”, a zapravo mislim “Ne”. Drugim riječima, što manje ljubavi i strasti dobivate, i to u vremenskim razmacima koje ne možete predvidjeti, to ćete više luđački željeti tu osobu. Znamo, totalno prokletstvo!

Jeste li opsesivan tip? 

U redu, priznat ćemo da ponekad i mi cure, nestrpljive u iščekivanju princa koji nikako da se pojavi, znamo pogriješiti i pogrešno protumačiti znakove ne osvrćući se na upozorenja. Pa tako zabrijemo na romansu do kraja života i nikako se ne možemo pomiriti da je to samo bio ludi seks za jednu noć. “Kada sam upoznala Branimira, znala sam da je on onaj pravi i zbog tog unutarnjega glasa koji mi je to stalno poručivao, pristala sam na seks već iste večeri. No kako mi se čovjek mog života više nije javljao, odlučila sam učiniti sve kako bih ga uvjerila da sam žena njegova života. Tajnim vezama doznala sam njegov raspored predavanja, gdje ide u teretanu, gdje igra pikado i zapostavila sve svoje obveze kako bih mu se što češće našla na putu. Pretpostavljate kako je to završilo. Bila sam mu veza na jednu noć koja se proteg­nula na jednu godinu i zbog koje sam izgubila godinu na faksu i odrekla se stipendije u Berlinu. A onda mi se prestao javljati. I tako sam jednog zimskog jutra jecala pred vratima njegova stana sve dok mi njegov brat nije otvorio i rekao da nikada nije čuo da njegov buraz ima curu. Tada sam se otrijeznila”, ispričala nam je Sanja svoje iskustvo.

y

Zločin br. 1 - ljubavno uhođenje

Ok, kužimo Sanju jer je svaka od nas vjerojatno nekoliko puta slučajno počinila slične ljubavne zločine – prošla pokraj njegove kuće, posla, faksa (ili ga barem manijakalno pratila na Facebooku, Instagramu, Twitteru), no zašto se to događa? I jesu li neki ljudi ugroženiji od ostalih? “Ako potječete iz obitelji koja se borila s problemima s alkoholom ili vam roditelji, koliko god vas voljeli, nisu pružili dovoljno ljubavi (ili dojam da ste voljeni), velike su šanse da ćete razviti takav odnos prema ljubavi pa ćete se kao priljepak kačiti na nedostupne partnere”, objašnjava Arthur Aron, socijalni psiholog na Sveučilištu Stony Brook u New Yorku. Znate već te sheme – on vam se nekoliko dana ne javi, a vi već mislite da ste nešto pogrešno napravili i slutite kraj svijeta. Zatim slijedi sado-mazo priča u kojoj se nasilu želite dočepati mrvice ljubavi pa tko živ tko mrtav. Uostalom, svatko od nas sjeća se nekog dramatičnog para koji se miri i svađa svaka dva tjedna, parova koji izlaze iz jurećih automobila nasred ceste jer su se žestoko posvađali, a onda ih vidite nekoliko kilometara dalje kako se luđački ljube i seksaju na semaforu. Sluđenih pojedinaca koje drže zajedno još samo vratolomna drama, neizvjeznost i strast, a ne intima, ljubav i povjerenje. Iako je pitanje vremena tko će prvi od njih izgorjeti, nijedno od njih nema snage izići iz tog suludog odnosa.

Izlazak iz začaranog kruga 

Kako se onda izvući iz tog začaranog kruga? Hm, kako vam reći? Jednako kao što biste se rješavali bilo koje ovisnosti. Okružite se ljudima koji će vas podržavati u vašem naumu i pokažite opsesiji srednji prst. Za početak, riješite test (vidi stupac lijevo) i doznajte koliko je zabrinjavajuća vaša opsesija. Gazite li na ljubavnu pedalu oprezno, kao da ste zapeli u snijegu, ili ste u stanju nagaziti kao da ste na Formuli 1? “Jednom kada prepoznate svoj obrazac ponašanja velike su šanse da ćete izaći na pravi put”, kaže John D. Moore, autor knjige “Confusing Love With Obsession”.

Drugi je korak da zauvijek prekrižite predmet svoje opsesije, odnosno bacite sve brojeve telefona, obrišite ga s liste prijatelja na fejsu, ne odgovarajte na nepoznate pozive noću, ne pristajte na razgovore po danu, ne guglajte ga. “Da, čak je i guglanje zabranjeno jer čim upišete njegovo ime u tražilicu, vaše tijelo već luči dopamin i slina vam curi”, kaže Fisher. A svi jako dobro znamo kako je lako pokliznuti se i okrenuti njegov broj telefona. A sada slijedi najgori dio – zabranite prijateljima da ga spominju u vašem društvu, spremite njegova pisma ili poklone na tavan, zabranite mu da hoda svijetom, diše (ok, malo smo se zanijeli)...

y

Srljajte polako... 

Ako vas i dalje ruke svrbe pri pogledu na telefon, ne možete spavati jer vam njegovo tijelo i rečenice nenajavljeni dolaze noću, možda ne bi bilo zgorega da posjetite terapeuta. Predlažemo kognitivno bihevioralnu metodu koja će vaše iracionalne misli vrlo uspješno zamijeniti onim zdravijima. A, onda... Kada ubrzo opet stanete na noge i ugledate neku stabilnu, zdravu osobu koja vam je sposobna pružiti osjećaj ljubavi, sigurnosti, zadovoljstva, bez idealiziranja i na koju se nećete luđački baciti iste sekunde, nego ćete ići polako i promišljeno, shvatit ćete da bogovi ne postoje. 

A onda ćete jedne mirne zimske večeri iz fore s frendicama ponovno poželjeti proguglati Adama. I, naravno, njegovu novu ženu. Koju, gle čuda (!), čak i ne poznajete s brodića na Nilu. I to bez želje da ga nazovete i uvjerite da ste vi ona prava, Kleopatra i pol koja treba svoju giga porciju ljubav od koje će i piramide zadrhtati, a faraoni uskrsnuti kako vam došli na svadbu. I tako ćete, navijamo za to iz petih žila, doista živjeti dugo i sretno. Mirni i zadovoljni jer sve vaše XXL ljubavi i opsesije počivaju u miru, negdje duboko zakopane u vašem srcu. Sigurne, nedokučive, mistične i vječne, baš kao ono faraonovo blago s jedne prastare oglasne ploče.

 

Cosmopolitan.hr

Novo

Komentiraj