Kad on već ima svoju veliku ljubav...

23/07/2015

Njihova je ljubav spajala oceane. Njezina želja da svijet učini boljim mjestom tragično ih je razdvojila. A onda je, uh, počeo izlaziti sa mnom

Na našem prvom dejtu, Goran mi je gotovo odmah spomenuo da je nedavno okončao jednogodišnju vezu. Njegova bivša, Anja (to nije njezino pravo ime), otišla je na drugi kontinent u humanitarnu misiju te su donijeli zajedničku odluku da je bolje završiti vezu nego je pokušavati održavati na velikoj udaljenosti.

“Bilo je jako teško”, rekao je. “Jedna od najtežih stvari koju sam ikada morao učiniti.”
Mahnula sam konobaru.
“Hm, mogu li dobiti još jedno piće, molim vas?”

Unatoč mojim sumnjama, prvi dejt je otvorio put i drugom, i četvrtom, i zatim bezbrojnima... Što sam više upoznavala Gorana, to sam ga više zavoljela, ali mi je način njegova posljednjeg prekida sve više smetao. Za razliku od jednog tipičnog “nema više seksa / vrati mi moju majicu” prekida, on i Anja još su bili zaljubljeni kada su ih okolnosti razdvojile. Bila je to jedna od onih James Dean veza koje su umrle mlade i lijepe. Ali za sljedeću djevojku (mene) to je bio pakao. Anja nas je progonila sljedećih nekoliko mjeseci.

On i ona, na njegovu profilu na Facebooku, smiješeći se, spojeni u kostimu bundeve (okej, jedva koristi Facebook, bilo je i drugih ljudi na fotografiji, ali, mislim, i dalje...). Visili su na Skypeu cijelo vrijeme. Na kraju sam postala toliko osjetljiva na Anju da sam imala dojam kad Goran spomene nešto lijepo vezano uz nju, kao da se u tome krije kritika meni. Na primjer, kad je spomenuo da je Anji “istinski stalo do ljudi”, osjećala sam se kao da je rekao da meni istinski nije stalo. Ili, kao, svaka minuta koju provedem pišući za časopis još je jedna izgubljena minuta kojom ne činim nešto zaista altruistično, poput treniranja pasa vodiča za slijepe. Brinula sam se da je Goran pomislio kako je degradiran od Majke Tereze do reality zvijezde.

No stvar je bila u tome što me privlačio i jako mi se sviđao. Recimo, kad smo imali rasprave o stvarima kao što su učinak Twittera na društvo, vidio me više kao zahtjevnu, manje kao svadljivu osobu... čak i kada je završena rasprava s mojim zaključkom da zgodni hetero muškarci ne bi smjeli imati mišljenje o društvenim mrežama. Kad se zadubim u posao, znam biti rastresena i on to zna pa mi oko podneva šalje poruke poput: “Jesi li jela?” Živciralo me to što su osobine koje sam toliko voljela kod njega – otvorenost, želja da dijeli stvari sa mnom, to što vidi najbolje u ljudima – bile razlog što je lijepo govorio o Anji. On nije namjerno bio bezobziran. On je samo bio dobar dečko, čovjek koji ima pozitivne osjećaje prema svojim bivšim djevojkama.

Nakon četiri mjeseca veze Goran je upoznao moju mamu. Bilo je to prvi put da sam joj predstavila tipa s kojim hodam i svidio joj se. U njezinoj kući nepromišljeno sam ga pitala zna li Anja za mene. On je odmahnuo glavom. “Obećali smo si međusobno da nećemo pričati o drugim ljudima”, rekao je ležerno. Sledila sam se, bila sam bijesna i zbunjena, i oči su mi se napunile suzama. Bio je prvi muškarac kojeg sam upoznala sa svojom obitelji, a on nije ni svojoj bivšoj djevojci mogao reći da postojim.

Povukla sam se u sebe i postala ledena. U vožnji, na putu prema kući, počela sam plakati. Velik dio mene htio je pobjeći tog trena, ne dopustiti da se prepustim vezi u kojoj ću se uvijek osjećati kao loš nastavak filmova rađenih prema knjigama Nicholasa Sparksa, ali drugi dio je znao da će to biti potencijalno uništavanje nečeg stvarno dobrog. Duboko sam udahnula i rekla: “ Želim da kažeš Anji o meni.”Ž

Njegov odgovor bio je miran i pomalo optužujuć na način kako samo to muškarac može reći. “Jednostavno ne vidim zašto bi htjela da je povrijedim bez razloga”, rekao je.

No sljedeći dan na poslu, ponovno se preispitujem. Dok mi se ruke tresu, pišem mu dugi mail. Rekla sam mu kako činjenica da bi radije povrijedio mene nego Anju govori mnogo i da bi se možda trebao zapitati je li je doista  prebolio.

Vidjeli smo se poslije posla. Nakon što sam mu poslala mail, rekao je Anji preko Skypea da je u ozbiljnoj vezi. Dva sata su razgovarali. Oboje su plakali i rekli da će uvijek biti tu jedno za drugo. Podigla sam ruku. “Tu možeš stati, u redu? Odlično.”

“Kada smo Anja i ja počeli izlaziti, oboje smo znali da će morati otići. Jesam li ti to spomenuo?”, pitao me (nije). “Znao sam da postoji vremensko ograničenje. To je i bio jedan od razloga zašto sam s njom hodao.”

To mi je promijenilo razmišljanje o njihovoj vezi. Romeo zna da Julija mora poći na kraju godine, ali u konačnici je ne voli dovoljno da bi je pratio na drugi kraj svijeta – hm, taj pogled na stvari ostavlja puno manji dojam od one snažne, emotivne priče zbog koje se brinem.
“Želiš li reći da bi, da si je dovoljno volio, pošao s njom”, upitala sam.

Razmišljao je na trenutak i pogledao me u oči: “Da. Definitivno.”
Sada, kada smo zajedno već godinu dana, puno mojih strepnji zbog Anje je izblijedjelo. Možda je njihova priča bila a la James Dean, ali naša je a la Michael Fassbender: jednako uzbudljiva i seksi, ali s više zrelosti, više dubine i vrlo, vrlo živa.

Cosmopolitan.hr

Preporučujemo

Komentiraj

Novo