Kako snimiti super film za 9000 kuna?

20/02/2020

“Zagrebački ekvinocij” napeta je priča o zagrebačkom noćnom životu, a još je napetije to što ga je snimila cool ekipa CEFGI, koju čini petero studenata različitih fakulteta. Razgovarali smo s producenticom filma Elenom Mikac te redateljem i scenaristom Sveborom Mihaelom Jelićem

“Zagrebački ekvinocij” napeta je priča o zagrebačkom noćnom životu, a još je napetije to što ga je snimila cool ekipa CEFGI, koju čini petero studenata različitih fakulteta. Razgovarali smo s producenticom filma Elenom Mikac te redateljem i scenaristom Sveborom Mihaelom Jelićem.

Kako je rođena ideja... Nikada neću zaboraviti kad me prije dvije godine naš redatelj Svebor Mihael Jelić pozvao na kavu kako bi mi rekao da je napisao scenarij za kratkometražni film o zagrebačkom noćnom životu te da bi volio da ga produciram. Bila sam sretna i ponosna što sam prva doznala za plan i što ću imati priliku raditi na tome. No to ga nije zadovoljilo, neprestano je nešto pokušavao ubaciti u taj scenarij pa je u nekom trenutku došao na ideju da bi mogao napisati još dvije priče i ukomponirati to sve u dugometražni film koji bi se sastojao od tri priče koje se isprepliću.

Kako do love? Novac koji smo prikupili u kampanji na stranici Indiegogo potrošili smo većinom na hranu. Sve ostalo što nam je trebalo nabavljali smo preko mama, tata, baka, djedova, prijatelja, susjeda ili poznanika. U produkcijskom dijelu mnogo nam je pomogao Blank filmski inkubator posuđujući nam većinu filmske opreme i slično. Od velike koristi bile su nam društvene mreže poput Facebooka i Instagrama koje smo koristili za dijeljenje kampanje i pronalaženje statista.

FILMZA9000CAM

Pisanje i brisanje scenarija... Scenarij sam pisao tri mjeseca, od rujna do prosinca 2017. godine. To mi je bio jedan od najizazovnijih dijelova filma. Nisam mislio da znam dobro pisati pa sam se trudio istodobno učiti o pisanju i pisati film. Uglavnom je bilo vrlo frustrirajuće, osam sati pred papirom bez ikakva rezultata, da bih povremeno došao do onog “aha” trenutka i potom u pola sata napisao više nego u tri dana. Sve u scenariju je dokumentarnog tipa - ili se dogodilo meni ili nekom od mojih prijatelja. Neke scene napisale su se doslovno same. Primjerice, napisao sam priču o Blagom i Luni do scene kod džamije i nisam znao što dalje. I tako tri dana. I onda odem do džamije i dogodi se ono što vidite u filmu - otprilike meni pred očima. Bilo je puno takvih situacija, kaže Svebor.

Prvi koraci... Svebor i ja smo odmah znali da je to velik zalogaj i da nas nema dovoljno. Zato smo s još jednom producenticom doslovno napravili “audiciju” filmske ekipe. Objavili smo na društvenim mrežama da se jave svi mladi entuzijasti koji su spremni “potrošiti” svoje vrijeme za stjecanje iskustva na setu. Intervjue smo obavljali na najdražem nam mjestu - u Kinu Europa. Da skratimo priču, sastavili smo ekipu iz snova koja je omogućila da se ovo dogodi, a i nakon snimanja ostali smo u iznimnim prijateljskim odnosima. 

Najluđa ­anegdota... Tijekom snimanja kod džamije jedan nam je dan trebalo stotinjak ljudi. Bez obzira na oglašavanje na Facebooku, Instagramu, napravljenom eventu na fejsu i čak velikom odazivu ljudi, kod džamije je došlo samo 30-ak ljudi. To, nažalost, nije bilo dovoljno za snimanje scene. Praktički smo već skupljali opremu kako bismo odustali od dana i pokušali sutra, kad se jedan od naših kolega iz organizacije pojavio sa 80‑ak ljudi, erasmusovaca. Neopisiva, epsko-filmska scena. Suze su nam krenule od nevjerice i sreće. Kako je to uspio, ostaje vječni misterij!

Druga anegdota dogodila se tijekom snimanja u Tvornici, gdje su nam također očajnički trebali statisti, a društvene mreže nisu pomogle. Long story short, kao deux ex machina u Tvornici se pojavilo stotinjak učenika iz gimnazije u Križanićevoj, najviše njih iz klasične. Možda smo im obećali ispričnice i možda nas je zato kontaktirao ravnatelj jer mu je previše učenika otišlo s nastave i kakve, pobogu, mi to ispričnice dijelimo, ali zato je to jedna od boljih anegdota sa seta!

FILMZA9000DIRECT

A ljubav? Bilo je nekih iskrica, ali to ćemo ostaviti za sebe. :)


Žicanje glumaca... Pronađeš vezu, kontakt, pitaš i nadaš se najboljem. S tim smo isto imali sreće jer kojeg god smo glumca ili glumicu poželjeli, njih smo i dobili. To samo govori koliko su to profesionalni ljudi spremni pomoći klincima u ostvarivanju sna. Iznimno im hvala na tome!

Pokidani živci... Bilo ih je, posebice na vanjskim i noćnim snimanjima. Ali uz umor, glad i nespavanje, to je normalna nuspojava. Sve smo probleme vrlo brzo izgladili zajedničkim okupljanjem i razgovorom. Jao, najbolja filmska ekipo!

Veliki uzor... Guy Ritchie, Danny Boyle, Edgar Wright, Quentin Tarantino...

Naš stil... Rekla bih, brzo, dinamično, jednostavno, ilustrativno, mladenački, popraćeno aktualnim internetskim anegdotama. Tehnički je tu mnogo teksta, split-screenova, animacija koje pridonose razumijevanju i dinamici radnje. 

Dan D – premijera u Puli... (kako ste proslavili) Osjećaji uzbuđenja i ponosa su se ispreplitali, bilo je i treme, ali nakon dvije godine projekt je napokon ugledao svjetlo dana i to je bio dovoljan razlog za slavlje s ekipom koja je uložila puno truda i ljubavi. Nakon dobrih kritika i priče o filmu nekoliko dana nakon projekcije slavlje se moglo nastaviti.

Miris slave... Ne znam je li ovo slava ili ne, meni je samo važno da naš film dopre do što većeg broja ljudi te da dokažemo sad već mlađim generacijama (i svima koji se tako osjećaju) da je apsolutno moguće snimiti dugometražni film bez novca. Samo ako imaš dobru ekipu, jaku želju i pozitivan stav! Zagrebačka premijera je 25. srpnja u 21 sat u MSU u Kinu Metropolis u sklopu programa “Pula u Zagrebu”.

Alana Milanov

Novo

Komentiraj