Prljave male tajne

15/12/2015

Nakon nekoliko mjeseci veze blogerica se opustila. Lijepo je to stanje ljubavi u kojem pred partnerom možete biti upravo to što jeste. Barem dok vam ne zaviri u štednjak

yDevet ujutro. Taman sam stigla na posao kad mi je stigla poruka od A.

– Kad je spremana ova piletina?

– Koja piletina?

– Ova koju sam našao u rerni. Fuck! Shit! Eto što se dogodi kad dečka ostavite bez nadzora u svom domu. Otkriju se sve male prljave tajne.  

– Pa, ovaj, nedavno. Ali mislim da više nije jestiva – odgovaram praveći se luda.

Ne da nije jestiva nego se na njoj vjerojatno razvilo toliko vrsta plijesni da bi neki dovoljno temeljit znanstvenik garant među njima otkrio lijek za ebolu (raspitala sam se, od sto tisuća vrsta plijesni samo je njih sto škodljivo za ljude, ostale su čak i zdrave). Pokušavam se sjetiti otkad to stoji u štednjaku. Zovem cimericu.

– Ej, kad smo ono ručale pečenu piletinu s krumpirom?

– U nedjelju. Zašto?

Ups! Kad ti dani tako brzo lete... A onda su mi misli s pljesnive piletine odletjele na hrpu prljavog veša na podu pokraj vešmašine. Potpuno sam zaboravila na to. Kolike su šanse da A. ne primijeti brdašce zgužvanih haljina i rublja? Male :–( Ne bi iznenadilo da me, kad dođem s posla, dočeka njegova poruka: “Među nama je gotovo. P. S. U šest sam ti naručio one dvije tete iz ‘Odreda za čistoću’. Ne moraš mi zahvaliti.”  

Mislim, inače kuhinja nije neuredna. Trudim se redovito prati suđe, posljednjih tjedana usisavam svako jutro (Lajka i Riki su u fazi jesenskog linjanja), održavam kakav takav red u frižideru. Uostalom, fućkaš one grozne hladne kuhinje koje izgledaju kao apoteka: fleke na mojoj pećnici dokazuju da se u njoj redovito nešto peče, a packe od prstiju na frižideru svjedoče da u ovoj kući svi imaju zdrav apetit! Pišem A. da ću ja riješiti pljesnivu piletinu kad se vratim s posla, da on samo uživa i odmara (i po mogućnosti ne ulazi u kupaonicu. Ni na balkon. Ni u ostavu ;–) 

– Ne brini se, sve je pod kontrolom – otpisuje.

Ali kako da se ne brinem?! Kad sam u pet poslijepodne pozvonila na vrata svoga stana, bila sam spremna na sve: na to da je otišao, da je ostao samo da mi održi predavanje o higijeni, da se upravo pakira, da daje izjavu teti iz “Odreda za čistoću” kako sam ja najneurednija cura koju je ikad imao... 

Što god mi prigovorio, naglasit ću mu kako je poanta ljubavi da me voli takvu kakvu jesam. Pa ako treba, i zaboravnu, s pljesnivim piletom u štednjaku! Da, to je moja obrambena strategija. A onda sam odškrinula vrata i... zaboravila što sam mislila reći. 

 Zapuhnuo me miris domaće pileće juhe i pečenog mesa (svježe pečenog mesa). U savršeno čistoj kuhinji. I ja njega volim upravo takvog kakav jest – odličan kuhar i uredna osoba. Kako ide ona stara narodna...suprotnosti se privlače ;–)

Poslano 18.00

Cosmopolitan.hr

Preporučujemo

Komentiraj

Novo