Dejt? Hvala, ne hvala!

10/09/2018

Jedni dejtovi na koje kolumnistica Cosmopolitana i single mama Jasmina Rodić u posljednje vrijeme voli otići su "play dejtovi" s prijateljicama i njihovom djecom. Za one odrasle, priznaje, nema ni volje, ni vremena, ni živaca

Uskoro će biti pet godina otkad sam posljednji put s nekim izašla na dejt. Ta mi je misao sinula jučer popodne, dok sam ležala na trosjedu u prijateljičinom stanu i gledala film "Play It Again, Sam" iz 1972., komediju u kojoj Woody Allen bezuspješno pokušava otići na smisleni dejt nakon razvoda.

dfdfdf

Situacija u kojoj si kao majka jednog zaigranog troipogodišnjaka uopće mogu priuštiti da se besposleno izležavam na kauču i gledam tv može značiti samo jedno - da moj sin ovaj vikend provodi sa svojim tatom, s kojim sam se nažalost razišla nedugo nakon što se rodio. Jedini dejtovi na koje otad redovito idem su playdejtovi s Damjanovim društvom iz vrtića ili susjedstva.

"Grown up" dejtovi? Nimalo mi ne nedostaju. Štoviše, gledajući Allena kako se znoji i stresira smišljajući teme za konverzaciju sa ženama koje apsolutno nisu za njega, niti je on za njih (duhovit film, bacite oko), prisjetila sam se sličnih scena iz vlastite dejting "povijesti". Scena dostojnih ovog Allenovog klasika.      

U dvadeset godina mog aktivnog ljubavnog života (što u vezama, što u bezvezama, što kao singlice), definitivno se nakupilo materijala za jednu kvalitetnu Allenovsku komediju.
Zamislite scenu u kojoj ja - zamišljam da me glumi neka simpatična i iskrena zbunjola tipa Jennifer Lawrence -  u lokalnom kafiću čekam svoj dejt, jazz glazbenika u proboju s kojim sam se upoznala online, preko društvenih mreža. Nakon 20 minuta kašnjenja i nekoliko SMS - ova prepunih isprika i tipfelera, on napokon stiže. Pripit i nervozan (vjerojatno bi ga glumio Topher Grace iz "Ludih sedamdesetih" jer me fizički podsjeća na njega).
  scscsc

Sjedamo za stol i naručujemo piće. On se nastavlja ispričavati i govori mi kako bi možda bilo bolje da je otkazao dejt s obzirom da svoje psihofizičko stanje, dok ja razmišljam kolike su šanse da povrati po stolu ili meni, s obzirom da definitivno nije pripit nego mrtav - pijan.
Što je najgore, iako je mortus naliven i iako je krajnje nepristojno i neukusno pojaviti se na prvom dejtu u takvom stanju, na neku mi je foru svejedno sladak i simpatičan,  u toj svojoj nervozi i nekontroliranom brbljanju.  
Možda bih mu ipak trebala dati drugu šansu o kojoj upravo priča. Možda bih trebala zaboraviti ovu večer i pripisati je nekom delirium tremensu koji se zapravo nije desio.
Sve u ime ljubavi, zar ne?! Možda ipak ne. U jednom me trenutku gleda duboko u oči, naginje se prema meni, prima me za ruku i kaže: - Slušaj, ja ti moram nešto reći".

fsfsfsf
 

Ni najluđi Woody Allenov scenarij ne bi me pripremio za ono što je uslijedilo.
- Gledam te, stvarno si slatka i simpatična ali jedna stvar me jako muči. Imaš puno veću glavu od mene. Nisam siguran da bi bili dobar par.

Možda sam mu u tom trenutku trebala opaliti pljusku, ustati se i otići, briznuti u plač ili štojaznam, ali nisam. Umjesto toga, prasnula sam u smijeh. Naime, u pravu je.
I ja sam pomislila isto kad sam ga ugledala. Puno je sitniji od mene, definitivno ima barem deset kila manje od mene i da, definitivno imam veću glavu od njega. Osim tih fizičkih, ima i jedna psihička razlika među nama: ja bih u ime neke potencijalno velike ljubavi bila spremna tolerirati njegovu malu glavu, ali on moju veliku očito ne bi. Popili smo piće do kraja, odvezla sam ga kući (naravno, kao većina umjetnika ni ovaj nema vozačku) i pohranila ovo iskustvo u folder "smiješne ljubavne dogodovištine za prepričavanje na večeri s curama").
Moj nesuđeni udvarač drugi mi se dan javio, prepun isprika i sa željom da se ponovno vidimo te zaboravimo loš start, ali rekla sam ne (više zbog straha da nije alkoholičar, a manje zbog povrijeđenog ega). Otad je prošlo dosta godina, a nas smo si dvoje ostali okej. I dalje smo u kontaktu na društvenim mrežama te se ponekad slatko nasmijemo prisjećajući se te sulude večeri. No kad se sve zbroji i oduzme, priznajem da mi baš i ne nedostaju ti dejting dani. Volim svoj mir, volim činjenicu da ne piljim u mobitel i ne živim u iščekivanju da se netko javi. Baš mi se i ne žuri vratiti na dejting scenu. U to grotlo stresa, nervoze i razočaranja.

Moja velika glava za to još uvijek nije spremna;)

Cosmopolitan.hr

Preporučujemo

Komentiraj

Novo