Blogerica: U ogledalu

16/06/2015

Je li politički korektno biti baš jaaako sretan? Mislim, mogu li očekivati da će me, usudim li se, pogoditi tramvaj ili tako nešto? Too late. Usudila sam se. Pa kud puklo :-)))

Jutro je. A. je u podrumu. Cijepa drva. Vani rominja neka divna kišica, u vikendici je toplo, miriše kava, ja skrivećki mirišem njegovu majicu. Mmm, miris muškaraca. Mog muškarca. Ovo “mog”, naravno, izgovaram u sebi, a i tad šapatom i vrlo oprezno, iz straha da ne ureknem. Posljednjih dana transformirala sam se u najpraz­novjerniju babu u univerzumu bojeći se da neke zle sile negdje ne nanjuše da sam nenormalno sretna i ne krenu u akciju. A jesam. Da postoji neki mjerač sreće, ne bih se usudila koristiti ga jer sam sigurna da bi eksplodirao :)

yU kupaonici sam. Iz podruma dopire zvuk cijepanja drva. Isuse, ne samo da je zgodan, pametan i nježan nego je i spretan sa sjekirom. I zna zapaliti vatru. I kuha super kavu. I ima divne plave oči. I... o moj bože, pa ja sam u Zagrebu ostavila svu svoju kozmetiku!!! O, ne!

Ja nemam divne plave oči. Imam obične domaće smeđe koje u rano jutro, bez maskare, izgledaju kao dva bezvezna gumbića iz Name. Kopam po torbi u koju sam ubacila stvari kad smo kretali za Bjelolasicu. Jedna haljina, druga haljina, treća haljina (što sam vukla tolike haljine?!), četkica za zube (okej, barem to), čarape, spavaćica... Kozmetičkoj torbici ni traga. Što znači tri dana bez kapi pudera. Osjećam kako me hvata panika. Vidjet će svaku moju proširenu poru. I boru. 

Ovo je tragedija. Kako mi se to moglo dogoditi? Lako. Zaljubila sam se. A kad sam zaljubljena, nisam baš koncentrirana na ostatak svijeta. Nijedna cura koja drži do sebe ne bi ni u ludilu otišla na romantični vikend s novim dečkom bez šminke. To je nešto što se radi nakon nekoliko mjeseci veze... kad mu ljubav zamagli pogled. O, bože, da barem ima dioptriju. Ali nema. Savršeno dobro vidi. 

Sljedećih deset minuta proučavala sam svoje lice u ogledalu osjećajući se kao puž golać. Nitko ne misli da su puževi golaći lijepi. Sad ću izaći iz kupaonice, sjesti preko puta njega da popijemo kavu, on će vidjeti kako stvarno izgledam i to će biti kraj. Ta me misao iživcirala na sasvim novom nivou. Ne samo da sam ružna nego sam očito i glupa i površna kad mislim da je izgled toliko važan. Uopće ga ne bih krivila kad bi se za pola sata spakirao i otišao na autobus za Beograd. Kad bi zaključio da sam totalni fejk. 

Moje ranojutarnje crne kupaonske misli prekinuo je lijep duboki muški glas. Od kojeg mi se omaknuo smiješak. Pa još jedan. Pa još jedan. Ono je istina, znate. Da smo ljepši kad smo nasmijani. Još sam se jednom pogledala u ogledalo, odmaknula kosu s lica, umila se i otišla iz kupaonice. Svom muškarcu :-)

Poslano 20.00

Jasmina Rodić

Preporučujemo

Komentiraj

Novo