Zašto psujemo i koje je dublje značenje iza toga?

03/10/2018

Volimo začini svoj vokabular psovkama i to nam se čini samo kao usputna stvar. Ali izgleda da u tome ima nešto više od obične navike i uzrečice. Psovke zapravo imaju mnogo dublje značenje

Oprostite na iskrenosti, ali opsovati s vremena na vrijeme zaista godi. Ok, ima onih koji to rade prečesto i onih koji to nikada ne bi ni pomislili napraviti, ali većini ljudi povremeno oslobađanje napetosti psovkom neka je vrsta katarze. Ne samo da malo razigranosti riječima pokazuje našu strast nego je dokazano i da utječe na naše osjećaje,
i to pozitivno.

Činjenica je da smo generacija koja dosta psuje. Ne sjećam se iskreno da je moja baka rekla bilo što ozbiljnije od “naopako” i definitivno sam se u djetinjstvu sa psovkama prvi put susrela u školi. A sada nije čudno da na ulici čujemo djecu kako izgovaraju psovke i vidimo roditelje koji se zbog toga smješkaju. U redu, možda to ne zvuči idealno i činjenica je da prvo moramo naučiti govoriti pravilno i lijepo da bi nam bilo dopušteno ponekad govor obogatiti i ponekom psovkom, naravno relativno pristojnom, ali psovanje zaista ponekad može biti korisno.

KORISNA VULGARNOST
Naš se pristup psovanju ozbiljno promijenio. Ne tako davno bilo je gotovo nemoguće čuti psovke u dnevnom televizijskom programu. Naravno, ne računamo domaće filmove prepune sočnih izjava, ali u svakodnevnom javnom govoru to nije bio običaj. A kada bi do toga i došlo, zvuk pištanja utišao bi svaku psovku. Danas je psovka svakodnevni dio bilo kakvoga govora, i javnog i privatnog. Filmovi i serije gotovo ne postoje bez eksplicitnih izraza. Što smo više izloženi psovanju, to se vulgaran jezik više integrira u svakodnevni govor. Zbog toga često i sami mijenjamo način govora. Da, moram priznati da sam to primijetila i kod sebe, a i kod svih iz svoje generacije. Ponekad je psovka pred roditeljima zaista bila no-no, a sada se vrlo lako dogodi da baš pred njima, primjerice u prometu, onako sočno prokomentiram vožnju nekog vozača.
Neki možda psuju samo kada su ljuti i uznemireni, ali povećana medijska upotreba psovki kao izraz humora ili čak izraz nježnosti definitivno može utjecati na naš odnos prema psovanju. Naše su psovke ozbiljno evolui­rale od davnih “sunce ti poljubim” i ostalih nevinih izjava, a mi sami i ljudi oko nas više ne trzaju i ne crvene se kada to čuju. Uz to što se obitelji navikavaju na takav jezik, psovanje, čini se, pozitivno utječe i na zdravlje. Od utjecaja na naše emocije na dubljoj razini do katarzičnog efekta – puno toga pozitivnog može donijeti poneka sočna riječ u našem rječniku.
Zbog povremenih psovki možemo se osjećati bolje, a u nekom nas smislu čine i čvršćima. Istraživanja su pokazala da psovanje povećava prag boli. Naime, tolerancija na bol viša je ako je trpimo dok psujemo. U istraživanju koje je vodio Richard Stephens sa Sveučilišta Keele, 67 sudionika stavljalo je ruku u ledenu vodu i promatralo se koliko dugo mogu izdržati. Kada su psovali, mogli su izdržati gotovo dvostruko dulje. Povećana tolerancija povezana je s aktiviranjem limfnog sustava koji oslobađa adrenalin. Efekt bola ublažava se više kod onih kojima psovanje nije uobičajen izraz negodovanja. Ipak, koliko god da ste skloni psovanju, prije nego što popijete Panadol zašto ne biste isprobali naglas izreći neku sočnu psovku i vidjeli hoće li pomoći.

via GIPHY

DRUŠTVENO PSOVANJE
Ne samo da nam psovanje pomaže kada se udarimo nego umanjuje i našu slabost te nas čini otpornijima. Smatra se i da poboljšava cirkulaciju, podiže razinu endorfina (hormona sreće) i pridonosi osjećaju smirenosti. Kao neka pilula za raspoloženje.
Dakle, čini se da nas jedna psovka na dan drži dalje od liječnika (to nije službeni medicinski savjet), a može biti i važan čimbenik u različitim društvenim okolnostima.
Zbog emotivnog učinka samih psovki takve nam riječi pomažu da se lakše snađemo u određenim društvenim situacijama. Kada netko čuje psovku, njegov limfni sustav kontrolira reakciju. To pokazuje da takve riječi snažno utječu na naše emocije. Psovke nam mogu pomoći da se povežemo s drugim članovima svog okruženja, i to emotivno. Ne možemo osporiti da su mnogi od nas baš u razdoblju adolescencije zahvaljujući psovkama osjećali veću pripadnost društvu. Da, one su nam pomagale da se osjećamo kao dio grupe.

via GIPHY

UMJERENA UPOTREBA JE NAJBOLJA
Naravno, psovanje nas može ujediniti, kada se sagleda kao vrsta povezivanja s ljudima iz okruženja. Ali pazite, kada nepravilno ili previše koristite psovke, to može biti pogrešno protumačeno te čak dovesti do razdvajanja i nesporazuma. Psovanje može spriječiti građenje neke veze ili izazvati narušavanje određenih odnosa. Pretjerana upotreba psovki doživljava se kao agresivna i neugodna za okolinu i u tome zaista nitko ne uživa. Zato štedite psovke za prave trenutke kako ne biste zvučali pretjerano vulgarno i bili okarakterizirani kao kočijaš.
Kada se psovke koriste u ispravnom kontekstu, nitko vam ne može zamjeriti. Nema ničeg boljeg od starog dobrog je*ote na pravome mjestu u pravo vrijeme, ali ipak psovanje treba shvatiti kao privilegij, a ne kao pravo – posebno kada znamo da se pretjeranom upotrebom zaista gubi na ekskluzivnosti pa onda osjećaj više nije tako dobar.
Potpuno je u redu da se emotivno izrazimo nekim finim psovkama, samo birajte vrijeme i mjesto kako to u vašem rječniku ne bi postalo češće od “dobar dan”. Mislim da u našoj generaciji zaista ne postoji nitko tko baš nikada ne psuje i ne možemo se pretvarati da ih ne čujemo svuda oko sebe, ali ipak je važno ne pretjerivati sa začinima jer ni presoljena hrana nije baš ukusna, zar ne?

Cosmopolitan.hr

Preporučujemo

Komentiraj

Novo