OMG! Postoji gen za usamljenost?!

16/12/2016

Čini se kako postoji mogućnost da je način na koji percipiramo druge i reagiramo na njih nešto što nasljeđujemo...

Nedavno provedena studija istraživala je ulogu genetike u iskustvu usamljenosti, socijalne izolacije i depresije. Znanstvenici su koristili podatke iz jedne druge studije koja se između ostalog bavila prikupljanjem podataka o 1116 parova blizanaca istog spola rođenih u Ujedinjenom Kraljevstvu 1994. i 1995. godine.

Socijalna izolacija referira se na objektivno stanje u kojemu osoba ima ograničene socijalne veze i odnose. Usamljenost se, s druge strane, smatra potpuno subjektivnim stanjem u kojemu se osoba socijalno i/ili emocionalno udaljava od ljudi koji je okružuju. Kao takvi, socijalno izolirani ljudi nisu nužno usamljeni, kao što ni usamljeni ljudi nisu nužno socijalno izolirani.

Usamljenost je puno češći okidač u razvoju depresije nego što je to socijalna izoliranost. Dapače, istraživači su otkrili da ljudi koji su usamljeni češće i prijavljuju probleme s depresijom nego osobe koje su socijalno izolirane.

Usamljenost je nerijetko uzrok poremećaja percepcije međuljudskih odnosa i pesimističnog raspoloženja, a to često dovodi do depresije. Kada smo usamljeni, osuđivački smo nastrojeni prema prijateljima i svim ostalim osobama u našem životu te druge doživljavamo kao napadače na vlastiti integritet i zauzimamo obrambeni stav. A upravo to ljude udaljava, što znači da sabotiramo vlastite prilike za zabližavanjem i ostvarivanjem ispunjenog i smislenog odnosa.

A tu u cijelu priču uskače i genetika. Čini se naime da ovakvi oblici ponašanja mogu biti naslijeđeni. Imamo li genetske predispozicije, naše bi reakcije mogle biti 'podešene' da reagiramo na način koji potencira šanse za razvoj socijalne izolacije i depresije. Znanstvenici su potvrdili ovo pronašavši značajne indikacije koje upućuju na povezanost između usamljenosti, socijalne izolacije i depresije. Zaključili su da, iako svi ljudi koji su socijalno izolirani nisu nužno i usamljeni, oni koji imaju problema s usamljenošći češće zapadaju u stanje depresije zbog istih genetskih predispozicija. Iako gen za usamljenost još uvijek nije izoliran, a možda neće nikada ni biti jer je možda u pitanju kombinacija više gena, zanimljivo je da se mijenja perspektiva na istraživanje ovog problema.


Photo credit: Profimedia

Cosmopolitan.hr

Novo

Komentiraj