17 istina o odrastanju jedinaca

29/12/2016

Ne, nismo svi živjeli u ormaru ispod stepenica poput Harryja Pottera.

Iako se nama kao jedincima svijet i odrastanje čini potpuno normalnim, čini se da svijet o nama ima potpuno drukčije mišljenje. Naime, uvjeriti ljude da biti jedinac nije neko super čudno i traumatično iskustvo ponekad je puno teže nego što mislimo.

Zato su ove činjenice nešto u čemu će se svi oni bez braće i sestara sigurno pronaći.


1. Rečenica: „Ja sam jedinac/ica“, ne prolazi bez značajnih pogleda

Hej, rekla sam da nemam braće i sestara, zašto se ponašate kao da sam rekla da bolujem od neke zarazne bolesti?

2. Ljudi misle da ste ovako odrastali i vi

3. I naše djetinjstvo zamišljaju kao izolirano i traumatično

Samo zato što smo jedinci, ne znači da svi živimo u ormaru ispod stepenica poput Harryja Pottera do punoljetnosti, otkinuti od ostatka svijeta.

4. Ili misle da imamo užasno posesivne roditelje koji su nas školovali kod kuće.

5. Predugo sami? Nikad. Kako možemo sami sebi dosaditi? Tko god misli da je solo zabavljanje tužno je najtužnija osoba ikad.

Čitanje, kuhanje, čišćenje, učenje cijele Beyonceine rutine pomoću YouTubea... zabavi nikad kraja.

6. Zamišljeni prijatelji praktički su stvarni

Ako ga niste imali, praktički niste imali djetinjstvo.


7. Većina ljudi misli da ste bili neplanirani

Vaši roditelji nisu htjeli drugo dijete, što definitivno znači da nisu htjeli ni vas. Ili nisu mogli imati drugo dijete. Nisu ga namjerno htjeli?! Ma nema šanse.


8. Osobni prostor je od iznimne važnosti

Zagrljaji? Juhu, super, može! Ali sjedenje na krevetu predug period vremena i stajanje iznad mene dok kuham? Nikad!

9. Dijeliti hranu? Molim?!

10. Vjerojatno ste zanovijetalo među cimerima

Sa svom ljubavlju, osobnim prostorom i sposobnošću da se brinemo sami za sebe i preuzimamo punu odgovornost, dolazi i onaj lošiji dio: „Molim te počisti to svoje smeće s poda i operi suđe i baci smeće. Nisam ti mama!“ Doduše, mi mrzimo konflikte, budući da nismo imali „privilegiju“ odrastati uz neke bratske, pa se umjesto toga okrećemo pasivnoj agresiji. Pa što da drugo radimo kad nećete počistiti iza sebe?


11. Super smo bliski s roditeljima

Možda mislite da je to čudno, ali je to zapravo baš super. (Iako i nas izluđuju oni posljednji dani obiteljskog odmora)

12. Ne šefujemo (jako)

OK, odrasli smo sami, ali to ne znači da je uvijek bilo točno onako kako smo mi željeli da bude – i dalje smo imali roditelje koji su nas odgajali i spriječili da odrastemo kao razmažena derišta. Zapravo su stvari baš suprotne – imali smo PUNO manje prilike šefovati budući da smo odrasli bez braće i sestara s kojima bi se mogli svađati za pozornost. A to nas dovodi i do sljedećeg...

13. Zapravo smo vrlo opušteni

I jako daleko od traženja pozornosti i to baš zato što smo odrasli kao jedinci – bez ikoga s kim bi se trebali boriti za pozornost ili nekoga tko bi nam nabijao nesigurnosti.

14. Vaši su vam pravi prijatelji poput obitelji

Sviđalo vam se to ili ne, oni su najbliže braći i sestrama što ste ikad imali i ne možete živjeti bez njih. Osim ako ste prijatelji s potpunim idiotima, oni će vam ljubav uzvratiti jednakom mjerom. Rezultat? Imamo ODLIČNA prijateljstva.


15. Nikad nismo mogli dijeliti odjeću s ikim

Blagoslov i prokletstvo...

16. Majstori smo osobne motivacije

Nismo imali nekoga tko će nam biti konkurencija ili uzor, niti nekoga na koga možemo svaliti krivnju, a to znači da smo oduvijek bili sami svoji najveći pobjednici i kritičari.
17. Zapravo, pjesma „Independent women“ totalno je napisana za nas

Cosmopolitan.hr

Komentiraj

Novo