Kad njegovo ludilo postane problem

26/09/2016

Kad se zaljubimo u nekoga tko pati od psihičkog poremećaja, postoji li šansa da takva veza uspije (i može li se ona nekako povećati), pita se Ivan Salečić

Svi ponekad poludimo u vezi, no kako to bude kad se spetljamo i zaljubimo u nekog tko pati od pravog poremećaja, kao što je granični poremećaj osobnosti, koji je i kod nas poznatiji pod engleskim nazivom – borderline? Psihološki, jedna od najprepoznatljivijih karakteristika takvog stanja jest naglašena emocionalna nestabilnost pa se simptomi koji ga prate u vezi često mogu dobro vidjeti. Biti partnerica ili partner osobe koja pati od ovog poremećaja znači da se zaista možemo naći pred prilično teškim emocionalnim izazovima, koji su još teži kad ne znamo što se događa onom koga volimo. 

Poznavanje psihologije ovdje nam može donekle pomoći, u mojem slučaju recimo do te mjere da je ljubav slijepa pa vam jednostavno poprilično dugo uopće ne padne na pamet da osoba s kojom ste u vezi šeta po rubu graničnog poremećaja. Naslušao sam se dosta priča izbezumljenih osoba koje su bile u takvim vezama. Oni te veze obično opisuju kao “teške”, bez primisli da kod njihovih partnera nije riječ samo o teškom karakteru. To nije čudno jer dijagnoza nikome, srećom, ne piše na čelu, a takve osobe često – osim u kontaktu s drugima – ni po čemu ne odaju razmjere kaosa u kojem žive. 

Inteligentni, njegovani, dobro odjeveni, često duhoviti, s mnogo talenata kao partneri se čine pun pogodak. Moja frendica psihologinja imala je – danas smo uvjereni – takvog partnera i ako je u teoriji sa studija itekako znala što je borderline, u vlastita četiri zida nije ga prepoznala. Tek mnogo kasnije, nakon što su već davno prekinuli, u razgovoru nam je palo na pamet zbrojiti dva i dva te smo shvatili da se postupci njezina bivšeg savršeno uklapaju u cijelu sliku. Nije, naravno, pomoglo ni to što joj se on sam nikad nije povjerio. Ostalo je nejasno je li to namjerno prešutio ili ni sam nije znao što ga muči. I ako nije, i je li do danas doznao?  

Za nju, najveći je problem bio koktel neprestanih sukoba s jedne te nevjerojatne, preplavljujuće predanosti s druge strane. Nikad zapravo nije znala na čemu je, kakvu će reakciju izazvati nešto što kaže ili napravi. Kao rješenje u ovom se slučaju možda može činiti da ne radite ništa i ne govorite ništa – pokušala je i to, ali tada je dobila po nosu zbog distance i hladnoće. Možda se može činiti da ti trenuci bliskosti nisu problem, ali oni su bili tako intenzivni i do ljigavosti patetični da ih je doživljavala kao fejkanje, a ne kao stvarne emocije. Burni bi sukobi pak nastajali zbog nevjerojatnih sitnica, primjerice zato što je jedne večeri bila pospana i rekala da bi išla spavati. 

Meni se čini da je ta činjenica znak života i nije znak da nekoga manje volite ili mu niste dovoljno posvećeni. No ne i njezinu frajeru – uslijedile su strašne optužbe zbog njezine potrebe za povlačenjem. U takvim slučajevima, nakon što bi zaspali posvađani, svađa bi se nastavila od rane zore. No te svađe nisu bile produktivne. U 10.30 sati rekla je kako joj je žao i kako bi voljela da se pomire, ali da zaista mora ići na posao jer već jako kasni. “Baš sad moraš ići raditi”, napao ju je. Kao da je isključivo njezina krivnja što radno vrijeme na ovom svijetu obično počinje znatno ranije – u njezinu slučaju u devet ujutro. Ispalo je da ga ne voli jer “baš sada” želi ići na posao. 

Veza je potrajala sve do još jedne svađe “ni zbog čega” kad je ona, bijesna, ne znajući više što da radi, izjurila iz stana u kojem su živjeli, zalupila vratima i sat-dva se pokušavala skulirati šećući se među štandovima na Zrinjevcu. Popila je čokoladu, popušila nekoliko cigareta i nakon toga smogla snage vratiti se u stan. Dečka je našla kako spava, a pokraj kreveta je bila kanta za smeće koja inače tamo ne stoji, a u njoj samo – nekoliko praznih folija tableta za spavanje. 

“Nikad prije nije pio tablete za spavanje, dakle te folije nisu bile ispražnjene tijekom nekog razdoblja. Izgledalo je kao da ih je sve popio odjednom. Prestravila sam se. S druge strane, spavao je kao beba, nije bio blijed, ničim nije odavao da je odjednom popio četrdesetak tableta za spavanje, koliko ih je nedostajalo u folijama. Kako sam već znala s kim imam posla, palo mi je napamet da je popio samo jednu, a ostale bacio u WC. No to je bio samo moj zaključak na koji se nisam mogla osloniti. Onda sam pomislila – ako si stvarno sve to stavio u sebe, onda ću ti sad spasiti život. A ako blefiraš, mislila sam, eh, onda ćeš sad naučiti lekciju”, kaže. 

Uzela je telefon, nazvala Hitnu i poslala ga na ispumpavanje. Liječnici su potvrdili ono u što je sumnjala – u želucu nije bilo četrdeset tableta. Uzeo je jednu, a ostale bacio kako bi izazvao njezinu reakciju. Želio je da pomisli kako je ona takva partnerica da ga doslovno gura u samoubojstvo. Želio je da se nakon svađe osjeća krivom. Kad je to shvatila, obuzeo ju je užasan bijes. “Ali nije riječ samo o tome da sam bila bijesna. Uhvatila sam se kako razmišljam – pa kakav si ti papak kad se ideš ubiti tabletama!? Ako se hoćeš ubiti, ubij se barem kao pravi frajer”, kaže. “A kad sam shvatila da mi je to palo na pamet, postalo mi je jasno da je ta veza gotova.”  

Tako je to završilo. Barem za nju. Ne i za njega. On je još nazivao – nju da se pomire, a njezine frendove da im objasni kakva je ona užasna osoba. Nazvao je i njezina šefa da mu kaže kako je lijena na poslu i kako misli da ima preveliku plaću. Ispostavilo se da je bez njezina znanja iz njezina mobitela prekopirao cijeli telefonski imenik. Možda baš one večeri kad je otišla ranije spavati. 

“Imala sam dojam da namjerno izaziva sukobe i produbljuje ih koliko god može”, priča ona. “Kao da je testirao moje granice i provocirao me da puknem i ostavim ga. Danas mi se čini da je to baš zato što ga je mučio strah od napuštanja. Kao da me stavljao pred goleme izazove kako bi se uvjerio da ću, usprkos svemu tome, ostati s njim. A to što ću ostati s njim, bila mu je potvrda da mi je stalo, odnosno da ga volim.” Dosta zeznuta partnerska logika, ako mene pitate. I ono što je dodatni problem – može potrajati, ali dogodi se i da bude kratkog daha. Da onaj drugi digne ruke i prekine. Za osobu s graničnim poremećajem osobnosti to je golem udarac jer se u tom trenutku ostvaruje njezin veliki strah – da će na kraju biti ostavljena. Paradoksalno je to da je toj nozi koju će dobiti zapravo sama utabala stazu. 

Ne znam bih li imao snage ostati u takvoj teškoj vezi, ali mislim da bih – pod pretpostavkom da znam da moja partnerica pati od takvog poremećaja – vjerojatno u odnos pokušao ući sa sviješću o tome. No osjećaj straha od napuštanja, tipičan za ovo stanje, može utjecati i na to da ljudi koji pate od njega zaziru od toga da sve podijele s partnerom. Kao da je logika “ako kažem da imam psihičku dijag­nozu, hoće li onaj drugi ostati sa mnom ili će pobjeći i tako ostvariti moje strahove od napuštanja, čega se jako bojim?” Ne mogu reći da u mnogim slučajevima taj strah nije opravdan – mnogima se zaista ne da biti u vezi koja je tako teška. 

S druge strane, dolazi li dijagnoza u paketu s osobom koju volite, možda ćete u sebi naći snage dati joj podršku. U svakom slučaju, s obzirom na to da nije riječ o nečemu što se može lako izliječiti, poremećaj koji imamo ostat će s nama. Nije li onda bolje naći nekog tko je spreman biti uz nas u trenucima kad se taj poremećaj... oslobodi? Načelno, vjerojatno jest, ali iz bezbrojnih razloga nije nezamislivo da oni koji taj poremećaj nose to prešute kako bi se kratkoročno osjećali sigurniji, ali dugoročno tajna koju nose iz dana u dan ponovno produbljuje upravo osjećaj nesigurnosti. I na kraju se sve zavrti u krug. 

Povjerenje i razumijevanje te pažnja u ovakvim su vezama od presudne važnosti. Povjerenje jednog da se otkrije, razumijevanje drugog da prihvati te pažnja jednog i drugog da znaju s čim se nose, kao i da paze da onog drugog ne povrijede tri su štapa na kojima takve veze mogu imati šanse. “I za kraj još nešto”, kaže moja frendica, “ako se pokaže da ne ide, ne kršite svoje granice radi juriša na vjetrenjače. Zapamtite – imate samo jedan život.”

Cosmopolitan.hr

Preporučujemo

Komentiraj

Novo