ISTINITE PRIČE: Mama, ja sam gay!

18/06/2013

Hoćeš li me i dalje jednako voljeti”, napisao je iskreno u svom pismu Dino koji je četiri godine tajio svoju seksualnu orijentaciju...

Život nas svaki tren suočava s raz­nim pitanjima. Na moje postoji samo jedan odgovor, a on je skrojen od iskrivljenih pogleda, osuda i trenutaka u kojima ne mogu izreći baš sve što mi leži na srcu. Znam da moji roditelji neće pravdati moje postupke, znam da će im biti teško odustati od idealne projekcije obitelji kakvu nalaže cijeli svijet i normirano društvo oštrih pogleda na svijet u kojemu živimo. Prema definiciji obitelji možemo zaključiti da se obitelj temelji na zajedničkom životu prožetom, prije svega, povjerenjem. Obitelj je temelj društva, nalažu je društvene norme. Ako nemaš obitelj, kao da nemaš nikoga, no tradicionalna projekcija obitelji vjerojatno rijetko gdje postoji, a možda se takav oblik čak i izgubio jer svijet je danas o nekim stvarima i previše informiran.

Svijet različitih

Ako se svijet temelji na različitostima, ili bi barem trebao, onda bi moje seksualno opredjeljenje trebalo biti najsitnija stvar u toj gomili različitosti! Ne smijemo spremati umove u staklenke numerirane brojevima. Biti homoseksualac nije psihička bolest, niti će se ikada moći tako dijagnosticirati, niti će se ikada za seksualno opredjeljenje propisati liječnička (psihijatrijska) terapija. Ako roditelji saznaju da je njihovo dijete homoseksualac ili pak biseksualac, neka pokušaju prvo s njim o tome najnormalnije razgovarati, naravno uz veliku dozu ljubavi i poštovanja jer njihovo će dijete, kao i uvijek, prvo u njima potražiti potporu i utjehu!

Savjet roditeljima

Pa njihovo dijete nije nikoga ubilo, naprotiv, želi i pokušava ili već pokazuje svoju ljubav samo na drugačiji način! Ako ih je strah što će reći susjedi, obitelj i prijatelji, neka jednostavno pokušaju sagledati situaciju iz druge perspektive. Poganih jezika uvijek je bilo i uvijek će ih biti, prijatelj je onaj koji te razumije u svakoj situaciji i on će prvi shvatiti situaciju bez ikakvih problema! Najveći problem je ako se ne znate suprotstaviti neželjenoj situaciji u kojoj se nađete, tada sebe ne možete nazivati “karakterom”. Obraniti svoje dijete, držati mu zaleđe i u dobru i u zlu najvažnija je karakteristika svake dobre obitelji! Roditelji ne smiju dopustiti da njihovo dijete itko ismijava, a osobito ne oni sami.

Djeca ne služe za ostvarivanje nerealiziranih snova roditelja! Ponekad je teško razgovarati s krvnim srodnicima i biti otvoren, jasan, glasan i izravan jer se javlja strah da se očekivana (pozitivna) reakcija neće dogoditi! Upravo sam kroz svoje riječi u sebi prepoznao skeptika i pesimista! Kada bismo samo na trenutak zastali, udahnuli zrak iz okoline i osvrnuli se oko sebe, shvatili bismo da se temeljimo na različitostima! Kartonske kutije s prorezima za zrak i svjetlo ne funkcioniraju, ne možemo se svesti na gledanje dana kroz rupicu na kutiji kroz koju primamo zrak.

y

Kroz tu rupicu ulazi previše svjetlosti pa je kutija opet svedena na dvije, doduše, pesimistične boje – crnu i bijelu! Mentalna klima u kojoj živim ne odgovara propisanom konzervativno-crkvenom društvenom obrascu pa se, majko, tebi za pomoć obraćam! Već četiri godine pokušavam pod krinkom, lažući samoga sebe, zatomiti svoju pravu prirodu! Svakog jutra navlačim preko svojeg tužnog lica krinku neke meni nepoznate osobe! Po svemu sam isti kao i drugi ljudi – socijalno sam i intelektualno biće, jedino po čemu se razlikujem od ostalih je moja seksualnost koje se svi roditelji ovoga svijeta boje!

Prošao sam adolescentsku krizu i prešao u sljedeći stadij života – ušao sam u svijet odraslih, no moram se samoaktualizirati jer se ne mogu prepustiti suvremenoj aktualizaciji gramzivog svijeta! U posljednje četiri godine svakog jutra se javlja moj alter ego, a ne ja, nesretan sam jako i ne spavam noćima smišljajući planove kako ću uspješno izbjeći sukobe i mučna “poslijeratna” primirja!

Nikako ne želim povrijediti svoje roditelje i obitelj, ali majka priroda je odigrala svoje – složenom genetikom stvorila je osobu koja voli, diše, jede i živi, ali i osjeća bol zbog milijardi zidova koje stvara hrpa malograđana koji ne mogu shvatiti da ja osjećam svaki taj zid, kao i svi ostali ljudi ovoga svijeta s istim seksualnim opredjeljenjem! Majko, znam da ti ova vijest nije nimalo draga i vjerojatno izaziva suze u tvojim očima, ali nadam se da će naša obitelj srušiti svoje zidove!

Pokušavao sam natjerati samoga sebe na to da jednoga dana budem sin koji će nastaviti obiteljsku lozu i obogatiti obiteljsko stablo, ali ima li smisla potiskivati istinu i na kraju unesrećiti neko žensko biće! Mudar sam čovjek jer s podjednakom mirnoćom primam pohvale, ali i podnosim uvrede! Prvoj se obraćam tebi jer si mi majka, jer imaš majčinske osjećaje, jer si osoba za koju bih dao život! Mama, ja sam homoseksualac! Hoćeš li me i dalje jednako voljeti? Hoćeš li me prihvatiti ovakvog kakav jesam? Majko, hoćeš li ukloniti svoju kutiju? Potrudit ću se postati još bolja osoba! Volim te!

Dino

Cosmopolitan.hr

Preporučujemo

Komentiraj

Novo