Botoks za - vaginu!

08/07/2013

Tijekom godina, ona nije mogla nositi traperice niti se seksati, a da nije proživljavala agoniju. U 28. je konačno odlučila otići plastičnom kirurgu koji joj je promijenio život...

''Sve do nedavno nisam mogla nositi hlače bez osjećaja intenzivnog peckanja u mojoj vagini. Nije me mučila samo odjeća, nego je i seks bio toliko bolan, da bi ga prekinula odmah čim bi započeo. Moja vagina je umanjivala kvalitetu mog života.'' - kaže čitateljica koja pati od vulvodinije.

Sve je počelo s gljivičnom infekcijom na mojoj prvoj godini fakulteta. Osjećaj peckanja nije prestajao bez obzira na sve kreme koje sam koristila pa mi je moj doktor prepisao i nešto jače. No, u idućih nekoliko mjeseci, ništa nije pomagalo, a ja sam i dalje osjećala bol koja je postajala sve jača. Otišla sam na sva testiranja za spolno prenosive bolesti i svi testovi bili su negativni. Naručili su me da opet ponovim sva testiranja, a već je prošla godina dana otkako su se pojavili prvi simptomi.

Srećom idući specijalist kod kojeg sam otišla znao u čemu je problem. Dijagnosticirao mi je vulvodiniju i objasnio da je gljivična infekcija utjecala na živce koji su postali previše aktivni i uzrokovali žarenje i grčenje mišića vagine što mi je stvaralo neugodu 24 sata dnevno. Ne postoji lijek za vulvodiniju, ali liječnici smatraju da postoje načini kako bi se mogla osloboditi svojih tegoba. Išla sam na fizikalnu terapiju jedanput tjedno, gdje je terapeut svojim palcem masirao moju vaginu iznutra. Također, počela sam uzimati niske doze antidepresiva za moju vaginu. Moj liječnik je smatrao da će uspjeti smiriti živce u mojoj vagini. Nakon nekoliko mjeseci mučenja prestala sam uzimati lijekove, koji su me ometali u mom poslu, jer radim kao investicijski savjetnik. Morala sam početi koristiti dilatatore za moju vaginu kako bi proširila i opustila njen otvor. Oni su izgledali kao dildo, a ja sam jedan od njih trebala umetnuti u svoju vaginu nekoliko sati prije odlaska u krevet kako bi se zagrijala za seks.

Unatoč svim mojim naporima, vulvodinija još vlada mojim životom. Radim prekovremeno i sjedenje za radnim stolom uzrokuje mi jaku bol tako da svakih dvadesetak minuta moram otići na WC, inače bih počela plakati.

U ovom trenutku, četiri godine nakon što sam osjetila prvi simptom upoznala sam divnog dečka i udala se za njega. Na početku mu nije bilo jasno u čemu je problem s mojom vaginom, ali kroz vrijeme pomagao mi je s dilatatorima i kremama za opuštanje prije seksa. Povremeno stanje ne bi bilo tako loše, jer bi seks bio pomalo bolan samo na početku, no ipak nekada su se pojavili takvi bolovi da bi onda neko vrijeme u potpunosti izbjegavali seks. Ponekad sam bila toliko uzrujana što se nisam mogla seksati sa svojim suprugom, ali ipak sam prava sretnica, jer me on razumije.

Već sam se pomirila sa svojim problemima, kada mi je najbolja prijateljica poslala e-mail koji obavezno moram pročitati. To je bio blog post koji je ismijavao žene, koje su botoksirale svoje vagine. Nasmijala sam se misleći kako je to samo vezano za novu epizodu serije Kućanice, a onda sam pogledala malo pažljivije. Radilo sa o plastičnom kirurgu koji provodi odobreno istraživanje u kojem se "zamrzavaju" vaginalni mišići i smanjuje bol kod žena s tegobama poput mene. Bila sam zabrinuta, jer je taj proces bio tek u eksperimentalnoj fazi, no nakon što sam još malo istraživala naručila sam se za tretman. Nakon što je utvrđeno da sam dobar kandidat, dogovoren je točan datum.

Tijekom vožnje do ordinacije, bila sam toliko nervozna da me suprug morao voziti do tamo. Počela sam paničariti kakav će biti ishod tretmana. Kad smo stigli morala sam se presvući, a anesteziolog me još dodatno ohrabrivao. Nakon toga bila sam na bolničkom krevetu s raširenim nogama, a moja vagina bila je prikazana na monitoru. Sljedeće čega se sjećam je da sam se probudila na bolničkom krevetu s velikim dilatatorom u vagini. Kasnije tog dana, osjećala sam se bolje, otišla sam sa suprugom na ručak, a dilatator je još uvijek bio u meni. Na mjestu su ga držale posebno uske gaćice, a ja sam u tom trenutku pomalo žalila samu sebe. Trebalo je proći 8 dana kako bi se mogao ubrizgati botoks. Prije toga morala sam stavljati dilatator na dva sata dnevno u svoju vaginu. I na kraju, samo sam se osjećala bolje.

Nositi hlače je uvijek malo neugodno, ali sada mogu bezbrižno i bez bolova uživati u seksu. Botoks će popustiti za 4 mjeseca, a u tom periodu moji mišići bi se trebali naučiti kako se opustiti. Ako će se sve razvijati prema planu, ići ću i na drugi tretman kako ne bi osjećala ni najmanju nelagodu. U međuvremenu, zahvalna sam što su moji dani patnje iza mene, a dani uživanja traju i traju.

Cosmopolitan.hr

Preporučujemo

Komentiraj

Novo