Vježbala sam jogu 30 dana po samo 15 minuta

28/02/2017

Mnogima koji vježbaju jogu redovitost je jedan od najvećih izazova. Naša kolegica Ivona Lerman odlučila se s tim uhvatiti u koštac i postavila sama sebi izazov: vježbati jogu svaki dan barem 15 minuta. Putem je otkrila brojne blagodati takve vrste vježbanja

Vježbam jogu - ali u svojoj glavi

Da ste me prije dva mjeseca sreli i pitali čime se bavim u slobodno vrijeme, odgovorila bih vam samouvjereno, bez razmišljanja: „Vježbam jogu. Već jako dugo. Godinama.“ Tek ako bi se razgovor nastavio u tom smjeru, vjerojatno bih ipak razmislila o tome što sam rekla i pokušala ublažiti tu tvrdnju: „Pa sad, kad malo bolje razmislim, u zadnje vrijeme baš i ne vježbam, jer, hm, baš nekako nemam vremena.“

Je li vam se kad dogodilo da se u glavi bavite nečim – plivanjem, planinarenjem, jogom, pilatesom – iako zapravo mjesecima niste pokrenuli ni prst? Iako vam se život svodi na rutinu posao-kuća-večera-spavanje i u njemu nema baš nikakve fizičke aktivnosti? Meni se u posljednjih 12 mjeseci pretrpanog rasporeda i viška obaveza baš to dogodilo. Istina je, jogu sam vježbala godinama, bilo je razdoblja u kojima sam bila redovita i vrlo predana te sam s lakoćom izvodila i najzahtjevnije položaje, poput vrane ili stoja na glavi. Bilo je čak i razdoblja u kojima sam svaki drugi dan ustajala u sedam ujutro i sat vremena vježbala ashtanga jogu prije posla. Za mene – zadrtu sovu koja u krevetu ostaje do posljednjeg trena, a na poslu treba dvije kave da umno profunkcionira – to je bio velik uspjeh. To mi iz današnje perspektive djeluje kao znanstvena fantastika.

Zlata vrijedan savjet

U posljednjih godinu dana moje vježbanje joge postalo je jadno. I nisam gruba prema sebi kad to kažem. Zbog velikog broja obaveza, na poslu sam ostajala sve dulje, radila vikendom, pa čak i počela nositi posao na godišnji odmor. Joga se nikako nije uklapala u takav raspored. Tu i tamo rekla bih: „Sad je dosta!“, ambiciozno odvježbala sat i pol rigorozne ashtanga joge, i sljedećih nekoliko dana imala takvu upalu mišića da ne bih mogla podignuti ruke do razine ramena. Ne bih mogla podići ni čašu vode bez bolne grimase. Trebalo bi mi po tjedan dana da se oporavim od jednog takvog sata, a zatim bi se opet pojavio neki rok, neka gužva, pa bih opet zaboravila na jogu. I tako u krug.

Naravno, moje tijelo počelo je patiti od tog sjedilačkog načina života, za koji novija istraživanja pokazuju da je pogubniji za zdravlje od cigareta. Kako sam većinu vremena provodila pred računalom, u vrlo nezdravim pogrbljenim položajima (i uglavnom prekriženih nogu), počeli su se pojavljivati misteriozni bolovi u dijelovima tijela kojih prije nisam bila ni svjesna. Moje tijelo potiho se bunilo.

Nije dugo trebalo prije nego što mi je jedan od Sensinih suradnika, učitelj joge Danijel Dubičanac, dao zlata vrijedan savjet: „Ako nemaš vremena za cijelu rutinu, odredi dnevni minimum i odvježbaj ga svaki dan. To može biti samo jedna poza ili dvije, nije važno – glavno da svaki dan staneš na prostirku.“

Ostatak teksta pročitajte na sensaklub.hr.

Photo credit: Profimedia

Cosmopolitan.hr

Preporučujemo

Komentiraj

Novo