Zrno po zrno (finalistica 3. kruga)

Svoju prvu akciju pomoći imala sam još kao osnovnoškolka. Dok sam se jednog proljetnog dana vraćala iz škole, vidjela sam mačića kako luta školskim igralištem. Bilo mi ga je žao pa sam ga ponijela kući. Nazvala sam ga Šime. Šime je nakon pola godine dobio družicu Đurđu, također napuštenu macu koju sam našla i udomila. Osjećaj kada su me Šime i Đurđa gledali očima punim zahvalnosti bio je neopisiv.

U srednjoj školi uključila sam se u akciju opremanja informatičke učionice. S obzirom na to da škola nije imala dovoljno prihoda sama malo modernije opremiti informatičke učionice, pozvala je učenike dobre volje da joj pomognu. Ja sam se priključila toj akciji i svaki mjesec davala dvadeset kuna. I tako godinu dana. Nakon godinu dana škola je moderno opremila informatičke učionice i na otvorenju je ravnatelj škole posebno zahvalio učenicima koji su sudjelovali u akciji pročitavši njihova imena i prezimena, uključujući i moje.

Nisam se pretjerano dugo koristila novim informatičkim učionicama jer sam uskoro maturirala i otišla dalje, ali mi je drago što su nadolazeće generacije imale tu priliku. I druga akcija u koju sam se uključila u srednjoj školi bilo je prikupljanje novčane pomoći, ali za djecu. Mjesečno smo davali simboličan iznos od deset kuna, a sav prihod odlazio je Caritasu. Jedne godine poslije Božića na vrata mi je pozvonila jedna gospođa i tražila pomoć. Spakirala sam joj hranu i kolače. U vrijeme Božića studentski zbor dvije godine zaredom organizira akciju za pomoć nezbrinutoj djeci u kojoj i ja sudjelujem.

Moram priznati da je odaziv studenata popriličan, što me veseli. U paket, osim slatkiša i školskog pribora, stavim i pokoju igračku. Prije nekoliko dana odazvala sam se pozivu udruge studenata i odlučila pomoći studentima slabijeg imovinskog stanja. Osim klasičnih fakultetskih potrepština, bio je tu i pokoji slatkiš, pribor za računala i stručna literatura. Na tragediju Japana nisam mogla ostati hladna pa sam, čuvši za akciju Hrvatske pošte, odlučila i sama sudjelovati. Odlučila sam napisati pismo u obliku crteža. Nacrtala sam Fuji. Još samo da osmislim tekst i pošaljem pismo. Nisam volonterka. Moje pomaganje je usputno. U prolazu.

Marinela Laušić