Kad ljubav da krila... (finalistica prvog kruga)

Godišnjica veze pada nam u vrijeme ispitnih rokova, a On radi u Osijeku, ja u metropoli štrebam, no sve odgodim da bi mi misli ostale na knjizi. No oni leptirići koji se pojave i nakon toliko vremena nisu mi dali mira!

Jutro... Gledam knjigu i mislim na njega! Ma kakvo učenje?! Spremam se, palim auto, puštam Aliciu Keys i krećem!

Samo se pojaviti? Možda... ali nije to to. U trenutku se u mojoj glavi pali lampica blesave boje, uzimam iPhone-pretraživanje-aeroklub. „Dobar dan, je li moguće organizirati skok padobranom... danas?“

Za dva sata stižem, cesna je spremna, kao i instruktor s kojim bih trebala skočiti u tandemu. Ujutro nisam imala u planu akrobacije pa je umjetnost na suknju navući odijelo, no ljubav ne pita! Moja ideja o skoku u cipelama sa 12 cm visokim potpeticama izaziva smijeh (muškarci normalno nemaju razumijevanja), srećom tu su balerinke u kojima sam vozila. Stalno smišljam kako mog frajera dovući tamo... Ta sitnica je najveći problem! Opet malo hrabrosti, poziv njegovoj šefici. Živjele žene! Ona ga šalje na hitni teren na aerodrom...

Brzo ga je dočekao posao! Sa 2500 m pala sam s neba reći mu da ga volim...

P. S. Tri dana poslije položila sam ispit - može li to itko osim Cosmo djevojke?! ;-)

Milena Matijević