Kako osvojiti dečka?

11/03/2013

Najljepše priče iz pera, tj. tipkovnica Cosmo čitateljica i jedna dobitnica super parfema, Cacharelova mirisa Catch me

d

Tog ljeta 2007. nisam se osjećala senzacionalno. Otišla sam sama na more, u svoju kućicu, u svoj komadić raja zaliječiti rane nakon propalog braka i mučnog razvoda. More, sunce, kamen i sol - bilo je sve što mi je trebalo. Ljude oko sebe praktički nisam ni doživljavala. Jednog dana na plaži je strahovito puhalo i doslovno me pogodio u glavu susjedni suncobran promjera svemirskog broda. Da nije bilo tragično bilo bi komično, vjerojatno su mi ispod njega virili samo nožni prsti nakon što me cijelu poklopio. U tom koprcanju osjetila sam nečije ruke kako me vuku. Kad sam konačno provirila ispod tog vražjeg suncobrana, ugledala sam najljepše oči na svijetu. Plave kao more oko nas. Zatreptala sam okicama, izbacila svoje trojke na gotovs i počela se smijati. Počeo se smijati i on. Mahnula sam konobaru iz kafića na plaži da donese dva piva! Tako smo se upoznali. Moram priznati da nisam bila u najboljem izdanju, kosa raščupana od vjetra i soli, bez trunčice šminke na licu, a ipak sam se osjećala kao najljepša žena na svijetu jer on me je takvom vidio. Kažu da su ljetne ljubavi kratke, nepostojane, prolazne i da nemaju budućnost. Naša ima. Nakon pet zajedničkih godina trudna sam, čekamo bebu, brojimo dane kad ćemo ugledati oči svoga sina. Suncobran je u mom slučaju poslao najbolju poruku "Catch me...!" Valentina Jurakić (dobitnica parfema)

s

Radila sam kao konobarica u kafiću gdje je dolazio njegov prijatelj. Nakon što sam ga otpilila doveo je njega, u trližu sav ofarban od kreča i počeo me šmekati - i njega sam otpilila. Nakon nekoliko dana došao je opet (bez trliža) ovaj put u uniformi, a ja, kao i svaka žena koja vidi muškarca u uniformi, zablejala se ko tele u šarena vrata. Sjeo je za šank i naručio mali macchiato, malo smo čavrljali o njegovu poslu, pošao je ča i tako mi je nekoliko dana dolazio u smjenu (iako nikad nije pitao kad radim, ili je imao krticu ili je dolazio u obje smjene). I jednog dana nakon poduljeg razgovora i ignoriranja ostalih ljudi koji su htjeli svoju kavu, rekao mi je da, iako kuham dobru kavu, mora poć ča. I tako sam mu dala račun i naplatila, a on nije odlazio nego me bez veze nešto ispitivao. Uzela sam mu račun iz ruke koji je presložio milijun puta, odmotala ga te na stražnjoj strani napisala svoj broj mobitela, dala sam mu ga i rekla: "Javi kad ćeš me voditi na kavu." Gledao me sav u čudu i ja sam mu rekla: "To je moj, ozbiljno, ali da me sad nazoveš, neću ti se javiti jer mi je mobitel ostao doma, ali možeš ostaviti svoj broj." Navečer me zvao i dogovorili smo se da će me voditi sutra na kavu, ali nije, već me odveo da upoznam njegove pse. Danas meni dva najdraža čupavca, tu kavu nismo nikad popili, ali zato već četiri godine pijemo sve ostale kave skupa, ujutro popodne kad god! (Tko je tu koga uhvatio?) Dragana

Nemam neki tajni recept za zavođenje - ako kemija postoji između dvoje ljudi, to mora upaliti bez nekih tajni zavođenja - no sjećam se jedne priče koju su kolege prepričavali na poslu. Jedna naša kolegica (nazovimo je Ana) jako je bila zaljubljena u svog susjeda (nazovimo ga Marko). Ana je bila debeljuškasta cura prosječana izgleda, a Marko najzgodniji frajer u školi, vozio je motor i nije "šljivio" Anu ni 5 posto. Jednog dana Marko je doživio nesreću s motorom, slomio nogu i završio praktički doma, nepokretan nekoliko mjeseci. Ana ga je kao dobra susjeda svaki dan obilazila, nosila kolače (Ana i dan-danas prefino kuha, peče kolače...), nosila mu ručak, pekla ovo, ono... i za nekoliko mjeseci kad je Marko konačno stao na nogu, Ana je bila njegova cura. Danas su u sretnom braku i imaju dvoje djece. Poruka je da ti "za lov" ne treba uvijek luk i strijela - put do srca nekad ide i kroz želudac. Monika

d

Sve je počelo prije pet godina kada smo se upoznali. Iako smo u to vrijeme oboje bili u vezi, mislim da smo još tada osjetili neko strujanje među nama. On je zapravo najbolji prijatelj moje sestre pa smo se često viđali na nekim događanjima poput rođendana i ostalih fešti, ali godine su prolazile i nitko nije poduzimao nikakve korake. Unatrag dvije godine smo oboje bili izašli iz teških veza i taman se oporavili od njih. Bilo je rano ljeto i bila sam u posjetu prijateljici u drugom gradu i u misli mi je došao on, gdje je, kako je, pa sam to odlučila i saznati te mu poslala SMS. Toga dana sve se počelo zakuhtavati, kao tinajdžeri dopisivali smo se po cijele dane, ne skidajući oči s mobitela. Mislim da smo ljudima oko sebe poprilično išli na živce. Nakon povratka u rodni grad pozvao me da s prijateljicom dođem kod njega, da će biti i još nekoliko njegovih prijatelja i da ćemo se družiti i zezati. U trenutku kada nam je svima bilo najzabavnije, odjednom je nestalo struje i pozvao me da sjednem pokraj njega jer mi treba nešto reći i poskrivećki da nitko ne vidi me uhvatio za ruku i samo se slatko nasmijao kao neki dečkić koji je prvi put curu primio za ruku. No nakon tog događaja kao da je bio nestao, nismo se čuli dulje od tjedan dana i onda odjednom poruka da bi htio da se vidimo i da svratim k njemu, došla sam, puna osjećaja prema njemu i pomalo ljuta što je tako bio samo nestao, pričali smo do dugo u noć, rekao mi je kako mu se jako sviđam i da sam mu slatka i sve, ali da nije siguran bi li mogao biti sa mnom jer ga je bilo strah da će izgubiti kontakte s mojom sestrom ako slučajno prekinemo, planula sam na to i rekla mu da ne može negativno razmišljati i jednostavno vući tako negativno na sebe i još mnogo toga (jer se ne mogu zaustaviti s pričom kad se ufuram u raspravu), samo je šutio i gledao u mene, stala sam začuđena time što se dogodilo - samo me privukao sebi, snažno zagrlio i poljubio. Shvatio je tada da između nas postoji neka neobjašnjiva povezanost i ravnoteža u mišljenjima i stavovima još od onog prvog susreta, to traje i danas, jedno drugo podupiremo ili pak spuštamo ponekad na zemlju i shvatili smo da ne bismo mogli biti razdvojeni, da postoji nešto jako između nas... Zvuči kao neka scena iz romana, ali život piše najljepše priče, treba samo stajati do onoga što želimo i jednostavno ćemo to privući k sebi. Tena

On je bio frajer, neodoljiv, megapopularan na faksu, doslovno uvijek u ženskom društvu, pun samopouzdanja, omiljen, tražen – ukratko najpoželjniji dečko. Ja, kao i mnoge druge djveojke, nisam mogla odoljeti tim velikim očima boje čokolade, osmijehu koji obara, a da ne govorim o šarmu kojega je imao i previše, ponekad se činilo da je rođen kao zavodnik. Ipak, ja sam bila njegova suprotnost – povučena, tiha, nenametljiva, uvijek u manjoj grupi najbližih prijatelja i kolega. Razlikovali smo se i u glazbenom ukusu i u mjestima izlaska, ukratko, u većini toga. On uopće nije znao da postojim, a sam s vremenom shvatila da se sve više zaljubljujem u njega. Naravno, u početku tome nisam pridavala pozornost jer mi se nije sviđala ta činjenica, negirala sam osjećaje, a svaki dan bilo mi je sve teže odagnati misli o njemu. Nakon nekoliko mjeseci osjećaji su postali toliko intenzivni da mi je prvi put u glavu došla misao kako bih možda trebala nešto napraviti. Zamislite – ja, tako sramežljiva, ja koja nikad u životu nisam napravila prvi korak. Odlučila sam ga potražiti na Facebooku i javiti mu se, ali anonimno (s lažnog profila). Napisala sam jednu jedinu rečenicu: “Što bi rekao kad bi znao da postoji netko kome jako značiš i tko te sanja svaki dan i noć, ali ti se ne usuđuje prići?“ Mislila sam da će me ignorirati ili se grubo našaliti, ali začudo – reagirao je i bolje nego očekivano, odmah se počeo raspitivati tko je to, zašto mu ne priđem uživo, bio je jako znatiželjan, pristojan i jako zbunjen. Nisam mu se odmah otkrila, već sam ga zamolila da mi da vremena i da mi dopusti da mu neko vrijeme samo anonimno pišem o osjećajima jer sam znala da bih uživo bila toliko nesigurna i zbunjena da vjerojatno ne bih mogla ništa reći. Nije ni skrivao koliko uživa u našem dopisivanju i koliko ga diraju moje riječi, a primijetila sam i da sve manje flerta s drugim djevojkama. Nakon nekih 20 dana napisao mi je: „Znaš, meni još nitko nikad nije rekao nešto ovoliko ozbiljno i prekrasno. Većinom sam imao neke kratke prolazne avanturice, ali ono dublje nikad nisam osjetio, još nijedna nije doprla do mene ovoliko koliko si ti, a još te ni ne poznajem.“ Za nekoliko smo se dana našli, a nakon još dva tjedna druženja smo prohodali. Iskrenost, dugi pogledi u oči i nekoliko osmijeha bili su dovoljni da postane moj. I danas mi je nevjerojatno da je od svih odabrao baš mene, da sam baš ja ta koja je doprla do njegova srca. U biti, sav onaj šarm je bila maska jer je on još jedna romantična duša koja, poput svih nas, traži da ga netko iskreno voli. Ispod tog zavodničkog i samodopadnog stava on je sasvim drukčiji, a ja sam sretna što sam baš ja ta koja je to otkrila. Brigitte

d

Jedan muški prijatelj mi je odao "tajnu" kako privuči pažnju muškarca: uloviti njegov pogled i gledati ga u oči 20-ak sekundi bez skretanja pogleda. I tako sam ja na jednoj proslavi na drugoj strani prostorije ugledala Njega i odlučila isprobati "recept". Fokusirala ga i gledali smo se, ne prekratko, ne predugo, taman koliko sam mislila da treba. A trebalo mi je hrabrosti jer me bilo strah da ne ispadnem čudakinja koja bulji :D Za tu večer je to bilo sve od mene. Nakon nekoliko dana počeo se raspitivati za mene i evo, trajemo već X godina. Ponekad nisu potrebne nikakve velike zavodničke vještine, samo dobra verzija "pogleda ispod obrva". Biljana 

Hm. Dogodilo se tako da sam prišla dečku. Kojeg uopće do tada nisam poznavala i - poljubila ga. Prvi i zadnji put sam napravila tako nešto. Ali moram priznati da sam samu sebe očarala hrabrošću i smjelošću, iako veza nije potrajala. :) Go girls! Antoaneta

Ja sam svojeg najmilijeg zavela old classic way... kuhanjem, u haljini i štiklama. Toplim, bliskim... intimnim razgovorom do tri ujutro. Onda mala masaža i... voila! :D Anica

Tko je koga lovio... hm, zapravo ne znam! Ali bitno da smo se ulovili i trajemo sretni i zaljubljeni već gotovo 14 godina! Naš lov je počeo kada smo imali 16, bili smo mladi i ludi i znali smo da se sviđamo jedno drugome, ali nitko nije htio napraviti prvi korak. To je trajalo nekih mjesec dana i u toj fazi on je mene lovio. Ja sam mu dopustila da mi se udvara i uživala sam u tome! Bio je pažljiv, nježan, sladak... ma pravi catch! E onda smo taj dan zamijenili uloge. Izašli smo van i ponašali se kao pravi zaljubljeni par, plesali smo čvrsto stisnuti jedno uz drugo, držali se za ruku, gledali... a onda je pao i prvi poljubac. Bio je nježan, a opet strastven! Savršen! I ulovila sam ga! I više ga ne puštam! Josipa

Pri zavođenju koristim samo pogled i osmijeh. Pokušavam prvo biti sigurna je li on slobodan te gledam ima li u njegovoj blizini cura, ako ne, počnem razgovor polako. Pitam je li ovdje sam, čime se bavi, što voli kao hobi, plešemo, tako provedemo večer. Gledamo se, smijemo se. A onda sasvim slučajno ostavim za sobom šal ili nešto i odem. Za pet minuta on trči za mnom, zahvalim mu i on mi daje svoj broj mobitela. Smiješim se i opet zahvalim. Catch me, pomislim govoreći mu samo svoje ime, ostavljajući da čeka moj poziv. Natali 

d

Bilo je tu raznih metoda. Jednog sam pokušavala oduševiti slanjem poklončića i tajnih poruka – nije uspjelo jer nije bio tip koji je volio takve igrice. Zatim sam pokušavala jednog nagovoriti na ples, tvrdio je da ne zna plesati. Nisam odustajala sve dok se nisam uvjerila – zaista nije znao plesati, bila je to velika sramota. No jednog sam ipak osvojila, ne znam je li bio presudan ples, poljubac ili to što sam došla za njim u grad 90 km od našeg i pojavila se pred njim nakon samo 14 dana poznanstva. Iako je tada mislio da sam samo luda balavica koja je zaljubljena, pokleknuo je :) Anita

Bio je konobar u obližnjem kafiću, svidio mi se odmah, svaki dan sam bila na kavi s frendicom i to je bilo tako zanimljivo osvajanje, ali osvojila sam ga šarmom i lijepim komplimentima na račun njegovih očiju i osmijeha pa mogu reći samo da to zaista pali, a naša ljubav traje i danas. :D Melinda

Ah to zavođenje... Hoćemo dekolte, minicu, osmijeh, šarm, najljepši pogled i tako do Japana. Treba pokušati ocijeniti osobu. Ja sam na prvu shvatila da moj budući ne voli cure sklone minjacima, što je za mene veliki plus jer ne volim ni njih ni cure koje pretjeruju s takvim oblačenjem. Moj je adut bio kosa. Nefarbana, ravna, njegovana kosa. Jednostavnost. Da, dečki vole jednostavnost. Tenisice, uske rifle, lijepa majičica, osmijeh od uha do uha. Čistoća, urednost. I dan-danas moj tajni adut je parfem. Ne  odvaja se od mene. Po zimi cimet i vanilija, ljeti citrusi i buketi cvijeća. Parfem je taj koji i najtvrđe baca na koljena. Tu se događa kemija. :) Kristina

Na totalan antinačin. Bila sam ja (znači sve ono što su mi govorili da ne trebam biti u ekstrovertiranom, pričljivom svijetu): šutljiva, čudnjikava i u trenirci (a bila je zima pa sam ispod nosila i pidžamu sa Snoopyjem) i nenašminkana, šetala sam psa (bolje reći on je šetao mene). Ali bila sam jako, jako sretna jer sam nekoliko mjeseci ranije prošla kroz ušicu igle i napravila čudo te krenula svojim putem. I baš tada, na livadi, upoznala sam genijalnog čovjeka. Suputnika s velikim S. Možda baš i nije materijal za osvajanje parfema, oruđa zavođenja, ali je istina. Lana

Cosmopolitan.hr

Preporučujemo

Komentiraj

Novo