Željni ste dobre izložbe? Ovu ne smijete propustiti!

28/02/2020

'Teško je na ovako skučenom prostoru dočarati okvir i kompleksnost Kine i odnosa u društvu, ali zato su tu fotografije koje mogu prikazati neke detalje koji su riječima nedostižne', rekao je autor izložbe...

Tomislav Marić kao profesionalni fotograf radi više od dva desetljeća. Uz produkt fotografiju i fotografije hrane, uža specijalnost mu je i portretna fotografija budući je specijalizirao tradicionalnu kinesku portretnu fotografiju u Kini. Iza njega su brojne suradnje s najboljim reklamnim agencijama, editorijali za domaće i strane magazine te još brojnije nagrade, a ovoga je puta pripremio fantastičnu izložbu koju posvećuje svim svojim kineskim prijateljima. Izložba imena 'Tradicionalni kineski portret' održat će se u zagrebačkoj Galeriji ULUPUH od 5. do 16. ožujka 2020, a otvorenje je rezervirano za idući četvrtak, 5. ožujka, u 19 sati.

Evo i što je sam autor rekao o izložbi i Kini kao nepresušnom izvoru inspiracije!

'Kina je daleko.

Kina je tako daleko zato što Kinezi ne žele da itko dođe do njih - sjećam se da je tako netko od nas ustvrdio kad smo kao klinci maštali o toj dalekoj zemlji. Imao sam svojedobno i prijateljicu koja je rođena u Pekingu, roditelji su joj bili diplomati. Znao sam da Kinezi imaju staru i bogatu kulturu… 

2

Nerijetko  sam listao fotografske časopise iz Kine, volim njihov minimalizam. Do mene su godinama dopirale vijesti iz Kine koje su govorile o svakojakim bizarnim nesrećama, poplavama, potresima i drugim prirodnim katastrofama koje  bi zadesile tu nesretnu zemlju. Priča se nastavljala s ogromnim nepravdama koje donosi jednoumlje kineske komunističke partije i nesretnim ljudima koji tamo žive na rubu egzistencije, u diskriminaciji. Naravno, znao sam nešto i o velikim tehnološkim dostignućima, visokim građevinama i dugim mostovima…

Nažalost, to je bilo manje-više sve što sam znao o Kini. Polako sam rezimirao to svoje skromno poznavanje Kine, kineskih običaja i kulture, dok sam se prije nekoliko godina spremao na put u tu veliku zemlju.

3

No, apsolutno ništa vas ne može pripremiti na ono što ćete doživjeti kada izađete iz aviona i uronite u beskonačnu masu ljudi i upoznate  njihovu domovinu. I njihovu kulturu. Čovjek ubrzo spozna da je velik dio onoga što je prije znao o Kini bila laž ili poluistina. Sve samo ne istina. A Kina to ne zaslužuje.

Peking. Grad od službeno 22 milijuna ljudi. Neslužbeno, blizu 28. “Airmy”, kompanija u koju sam došao raditi, ima  30 studija na jednoj lokaciji te njih 110 u drugim gradovima širom Kine. Bave se portretnom fotografijom u bilo kojem obliku i za svakoga. Svidjela mi se ta socijalna komponenta kineskog društva u kojem se nikoga ne izostavlja; kapitalizam sa socijalnom komponentom. To je ono što polako blijedi kod nas (socijalna komponenta, ne kapitalizam).

Sa 1200 zaposlenika, to je definitivno najveća foto kompanija u Kini, znači i na svijetu. Vrhunska organizacija, vrhunska usluga – od ljudi iz korisničke službe, recepcije, vozača, šminkera, garderobijera, retušera, sve do fotografa koji imaju idealne uvjete za rad. Oni zapravo, samo trebaju raditi svoj posao. Sve je suprotno od situacije kod nas, gdje je fotograf one man band i sve radi sam. Jedino što baš nije idealno je službeno radno vrijeme od deset sati uz radni tjedan sa šest radnih dana. Ali uz vrhunske uvjete i posao koji voliš, nije preteško ni prezahtjevno. 

Kinezi su divni i topli ljudi. Shvatit ćete to čim uspijete malo bolje upoznati nekoga od njih. Na kratkom turističkom putovanju to je gotovo nemoguće, što zbog njihove urođene sramežljivosti, što zbog jezične barijere (svi uče engleski u školi, ali zbog sasvim drugačijeg/pogrešnog izgovora, gotovo ih je ne moguće razumjeti). Situacija se međutim posve mijenja ako ste stalno u njihovom društvu, ako radite puno radno vrijeme s njima, ako se družite nakon posla. Tada ne možete ne zavoljeti ih i cijeniti njihove ljudske kvalitete, uz ostalo i zato što su u svakom trenutku spremni pomoći. Bez ikakve rezerve i ikakvih skrivenih interesa.

4

A kineska fotografija?  Umjetnička fotografija je visoko estetizirana, minimalistička, sa snažnim simbolima koji se provlače iz prošlosti. S druge strane, ona svakodnevna fotografija je kičasta i potrošna, ima konkretnu svrhu. Galerija i izložaba nema puno, ali zato svatko bar jednom godišnje odlazi u fotografski studio na profi snimanje i za to jzadovoljstvo spreman je odvojiti značajnu svotu.

Teško je na ovako skučenom prostoru dočarati okvir l kompleksnost Kine i odnosa u društvu, ali zato su tu fotografije koje mogu prikazati neke detalje koji su riječima nedostižne. Možda sam zato i fotograf, a ne pisac.

Posvećujem ovu izložbu svim prijateljima u Kini, a ima ih puno.'

 

Cosmopolitan.hr

Novo

Komentiraj