Što sluša generacija Z?

20/01/2020

Ili, kako je trap zapalio regiju

“…Hoćeš mi dat’, hoćeš li mi dat’ bebi, ti mi dat’, daj mi sat dok ti ljubim vrat, daj, ljubi te brat skupi sat, c-crni mat, BMW, crni mat ide glat, neću stat’, trebala bi znat’…“

Ovi stihovi orili su se Balkanom cijelo ljeto u pjesmi “Kamikaza” Bube Corellija, Jale Brata i Senidah, a spot je na YouTubeu pregledan gotovo 40 milijuna puta. Trojac koji je zapalio regiju, trap su majstori, ekipa koja je najbolje dosad spojila rap i turbo folk, generaciji Z omiljeni, a onima starijima neshvatljiv spoj. Jer pravac koji prati trendove te privlači ljubitelje turbofolka i klupske glazbe zapravo je savršena formula za komercijalan uspjeh, gdje ni riječi, odnosno odsutnost njihova bilo kakvog značenja, nisu važne. Ti neki novi klinci, rođeni poslije 1995. godine, glazbeni ukus zapravo zasnivaju na onome što im se trenutačno sviđa. Glazba nikada nije bila dostupnija – od YouTubea i Spotifya, preko aplikacija Tidal, Shazam, 8tracks, Audiomack – te samo treba odlučiti želite li internetski radio, direktni stream ili prijenosnu DJ stanicu.

Sve je toliko dostupno da su i glazbene granice vrlo mutne pa više nema urbanih muzičkih plemena kao nekada. Možda će danas hit biti Billie Eilish, ali već će se sutra plesati na neku Severininu ili Rihanninu pjesmu. To što si panker nekada je značilo da te ni mrtvoga ne bi zatekli kako slušaš Nove fosile, a danas i oni koji slušaju, primjerice, beogradski Repetitor koji praši žestoki punk-rock, možda kasnije odu na koncert nekog repera.

TRAP 9

Društvene mreže i internetske platforme, mjesta su gdje se danas događaju trendovi, a top-liste gotovo su stvar prošlosti. No ono što je danas hit, može biti zaboravljeno već za dva tjedna, unatoč milijunskim pregledima.

“Internet je napravio veliku revoluciju u glazbi kad je riječ o dostupnosti pa je gušt kupnje singlova i LP-a davno prošao. U ovom je trenutku teško navesti samo neki smjer, nove generacije slušaju golemu količinu različite glazbe pa je teško staviti sve pod jedan nazivnik”, priča Tomislav Škulić, direktor Aquarius Music Publishinga Hrvatska.

“S druge strane, digitalna je tehnologija dostupna i svi mogu stvarati glazbu, što se profesionalcima možda ne sviđa jer im se oduzima prostor, ali to je činjenica. Evo, primjerice, klinci su prije dva tjedna u jednom realityju napravili video koji je netko semplao u ‘krep, krep, krepala’, a ima više od pola milijuna pregleda. Znači i od sprdačine se može napraviti hit u digitalnom dobu. No ‘Strangers In The Night’ uvijek će biti klasik, a ‘Krep, krep, krepala’ bit će hit samo 15 dana”, kaže Škulić i dodaje da je, primjerice, Goran Bregović imao najprodavaniju ploču na Amazonu u kategoriji World Music. Naime, uzeo je tradicionalnu bosansku, bugarsku i makedonsku glazbu te napravio svoj stil, a danas ima više od 200 koncerata godišnje po cijelom svijetu i slušaju ga svi – od generacije Z do onih koji su dvostruko stariji od njih.

“Glazba je uvijek i prije svega emocija. Ili vas dotakne ili ne. No glazbu nameću mediji, okolina, a glazbeni ukusi se mijenjaju i razvijaju desetljećima. Danas možemo reći da je u trendu trap ili EDM, no upravo ta demokratizacija distribucije i stvaranja glazbe dovela je do toga da netko može istodobno voljeti neku stvar od Senidah ili High5, aktualni hit Eda Sheerana ili Vatre i neku pjesmu Jelene Rozge. Prije bi to bilo nezamislivo. Ako si slušao rock ili punk, nije ti palo na pamet ni poslušati album nekog pop ili zabavnog pjevača, a o narodnjacima da i ne pričamo. Sada je i kod onih takvoga glazbenog ukusa došlo do velike demokratizacije i današnji klinci slušaju ono što im se u tom trenu sviđa, većinom neopterećeni stilskim podjelama žanrova”, objašnjava Dario Draštata, direktor diskografske kuće Dallas Records.

TRAP 1

“Teško je predvidjeti glazbene trendove, ali sljedeće glazbene trendove, bojim se, nametat će nam tehnologija. Prije svega govorim o umjetnoj inteligenciji. Ona na neki način već kreira trendove jer algoritmi kreiraju play liste na glazbenim servisima. Ulazimo u doba masovne kreacije i u ovom trenutku neki klinac, koristeći neku od aplikacija koje u sebi imaju komponentu umjetne inteligencije za stvaranje glazbe, možda u svojoj sobi stvara novi glazbeni trend ili hit. Umjetna inteligencija, uz kreativne tehnologije, dodatno će demokratizirati procese stvaranja i dati svakom u ruke alate da stvara ne samo novu glazbu nego i različite multimedijalne kreativne sadržaje. Dakle, kako bi postao globalna superzvijezda, neki se klinac više neće morati roditi u Londonu ili L.A.-u, nego će možda doći iz Hrvatske ili Čilea. Za godinu-dvije vjerujem da će biti normalno da imamo takvu vrstu globalnih pop fenomena. Naravno sve to utjecat će i na načine distribucije, konzumiranja, oglašavanja i promoviranja glazbe pa i na tim područjima možemo očekivati nove promjene. Osvrnimo se samo desetljeće ili manje unatrag. Prodaja CD-a je praktično na izdisaju, više nitko ne spominje download MP3-a nego svi pričamo o broju streamova i pregleda. Za nekoliko godina možda se više ni toga nećemo sjećati”, smatra Dario iz Dallasa.

No regija isto tako ima svoja pravila slušanja koncerata uživo, a Beograd je na glasu kao grad koji ima najzahvalniju publiku.

“Trap je ovdje u Beogradu ultrapopularan, Senidah se uzdigla i nema u posljednjih godinu dana gdje se ne pojavljuje u Beogradu – prisutna je na svakoj promociji i događanju. Iako je tržište prezasićeno zbog hiper produkcije, svatko ima svoju publiku – i Božo Vrećo i Buba, Jala i Senidah, Haris Džinović i Lepa Lukić. Beogradska publika vrlo je zahvalna, ovdje idu na koncerte svi - od 7 do 77 godina i nije važno koji je koncert, sve se uvijek rasproda. Ako je publici nešto zanimljivo, nije problem ni novac, otići će na koncert”, kaže Ivana Dubroja iz Aquarius Music Publishinga Srbija.  Buba i Jala su krajem kolovoza u Beogradu napravili pravi show na Festivalu kraj Ušća, kad se okupilo oko 200 tisuća ljudi, koji su svi kao jedan pjevali s njima, a isto se ponovilo i u Zagrebu na Rujanfestu dva tjedna kasnije. Pjesme koje starije generacije možda nikada nisu čule, jer ih rijetko puštaju u eteru, kao tsunami pomele su nove naraštaje u regiji.

“Kada gledamo lokalno, imamo specifičan fenomen – izvođače koji nisu prisutni u komercijalnim, javnim i drugim mainstream medijima, ali uživaju veliku popularnost, bilježe velike brojeve pregleda i streamova na glazbenim servisima i pune koncertne dvorane. I obrnuto, događa se da imamo izvođače koji pak ‘vladaju’ eterom, ali ih praktički nema na terenu”, zaključuje Draštata iz Dallasa.


A ŠTO KAŽE JEDNA PRIPADNICA TE UBRZANE GENERACIJE, KOJA SKROLA IG FEEDOVIMA BRZINOM SVJETLOSTI I ZNA SVE O DIGITALU I DRUŠTVENIM MREŽAMA?

“Odrasla sam uz internet, novu tehnologiju i nove glazbene žanrove. Volim sve glazbene žanrove i sve slušam, kad mi se sviđa ritam, mogu slušati bilo što. Bili to pop, rock, rap ili trap... sve! Trenutačno mi se najviše sviđa trap jer je to miks između rapa i DJ beatova. Neke pjesme su lagane, neke brze, ali uvijek imaju neki ritam koji te tjera da plešeš. Davno sam počela slušati trap, i to prvo preko YouTubea. Slušam jednu pjesmu i onda mi YouTube izbaci tri nove i tako slušam i slušam sve dok ne mogu više”, priča 20-godišnja Dejana Janocik, podrijetlom iz Šida, koja živi u Francuskoj, ali je svako ljeto u svojoj domovini. Prema njezinu mišljenju, Jala Brat i Buba Corelli donijeli su trap na Balkan.

TRAP 2

Dejana Janocik

“Oni su stvarno stvorili jedno carstvo jer je ta vrsta muzike toliko popularna da to nije normalno. Od njih je sve krenulo i sad gotovo sve pjesme imaju iste stvari - jak bass, reggaeton, auto-tune, tehno... I tako nastane hit! Trenutačno su, osim Jale, Bube i Senidah, popularni i Mili, Voyage, Fox... Uglavnom ne slušam riječi pjesama, ali kad se malo koncentriram, zapravo se zgrozim jer neke su riječi stvarno strašne - poput mafija, droga, zločin. Neki zbog toga ne vole trap, ali ja ga ne slušam zbog riječi nego zbog ritma koji mi je uvijek zanimljiv”, priča Dejana. Kaže da uvijek koristi Deezer jer joj je lakše imati pjesme na telefonu i slušati sa slušalicama bez interneta. Ali kad se želi odmoriti od autotunea, pusti si rock i neke stare hitove.

I tako potvrđuje da je danas pravilo da pravila više nema - ono što lako ulazi u uho instantno postaje hit, a kvalitetni hitovi bilo kojeg žanra ostaju zauvijek. Čak i kad su generacije rođene puno poslije njih.

RIJEČ KRITIČARA

GL Željko Ljubobratović, muzički kritičar, novinar i urednik, trusty.hr CB                      Željko Ljubobratović, novinar, urednik i glazbeni kritičar, trusty.hr

"Kada je riječ o masovnom ukusu u glazbenim trendovima, odnosno omjeru između konzumenata glazbenog neukusa, maistreama i kvalitete, u 40 godina od opjevanog novog vala nije se promijenilo zapravo ništa. I onda, kada je tadašnja novovalna domaća produkcija prvi put u povijesti bila “al pari” najboljem u svijetu, to je zapravo konzumirao i pratio vrlo mali postotak publike. Bilo je vrlo rijetkih iznimaka (Azra), ali to je uglavnom bila priča za ambicioznu manjinu cijepljenu od neukusa, što u prijevodu znači klubove kapaciteta do 1000 mjesta. Većina je mlađe publike slušala tadašnji mainstream u rasponu od Bijelog dugmeta, Parnog valjka, Plavog orkestra ili Riblje čorbe pa do Novih fosila kao tadašnje zadnje granice na putu u neprihvatljiv neukus. Čudaci s kojima nije bilo uputno imati posla slušali su Mišu Kovača i tadašnje šlagere, a narodnjake, barem u urbanim sredinama, nije slušao baš nitko tko drži do sebe. Danas je omjer zbog masovnog iseljavanja pameti nešto nepovoljniji, ali ono što čini ključnu razliku jest to što je današnji glazbeni mainstream za mlađu publiku preuzeo trash kakav je nekad bio nezamisliv. Naime, nakon što su narodnjački klubovi s turbofolk repertoarom preuzeli primat kada je riječ o izlascima mlade populacije, pojava balkanskog trash trapa i masovna histerija klinaca zbog tih izvođača priču o glazbenom neukusu spustila je na dno dna. Što se tiče novih trendova, najuzbudljivije su se stvari, uz već dugo potentnu i vrlo kvalitetnu psihodeliju, u posljednje dvije godine događale u punku i postpunku, naročito njegovu plesnom dijelu. Idles, Fontaines DC, Bodega, Black Midi, Shopping, Shame, Viagra Boys, Sleaford Mods, samo su neki od sjajnih novih imena u toj priči koja, nažalost, još nije znatno utjecala na glazbenike u ovim krajevima. Ipak, za manjinu sasvim je dovoljno sjajne glazbe i na ovim područjima. U ovoj je godini u Hrvatskoj već objavljeno nekoliko odličnih albuma (Nemanja, Chui, JR August, Nellcote,  Porto Morto, Šumovi protiv valova, Seine, ESC Life, From Another Mother), ali i u susjedstvu gdje je beogradski Šajzerbiterlemon sjajnim i moćnim albumom prvijencem nastavio koračati stazama briljantnog Repetitora, čiji se novi album s nestrpljenjem očekuje, baš kao i onaj zagrebačkih ABOP."

 

Tekst: Nađa Irena Fišić

Fotografije: Shutterstock, Profimedia

Cosmopolitan.hr

Novo

Komentiraj