Knjiga koja liječi slomljena i usamljena srca

09/02/2015

Netko vam je slomio srce, radite posao koji ne volite, mama i tata vas ne razumiju i čini se da se sve urotilo protiv vas? Glavu gore jer imamo knjigu za vas - prozu koja liječi. Upoznajte dvije čudesne djevojke Larissu Kunić i Marietu Kola, poznatije kao Lari Mari, autorice romana "Bez ljubavi i mržnje" i dobitnice Kiklopa za najbolji debitantski roman 2014.

Vi ste Larí - Larissa Kunić i Marí - Marieta Kola književno terapeutski dvojac i dvadeset godina uspješno vodite svoj poznati opatijski Entera Clinic. Kako biste pomogli osobi koju je upravo napustio kvazisavršen dečko, izgubila je posao i posvađala se s roditeljima?

Kada se nekoj osobi u isto vrijeme dogode takve tri teške emotivne situacije, to znači da nije slučajno dovedena pred zid i da mora shvatiti neke stvari o sebi. Kako ju je sve to sigurno teško pogodilo, važno je da se prvo dobro isplače jer joj emocije zamagljuju vid i racionalno prosuđivanje. Kada se pribere, krećemo na pronalaženje uzroka jer to trebamo riješiti. Ako je uzrok to što je radila posao koji nije voljela i u njega je ulagala samo trideset posto svoje volje i energije, često se to nezadovoljstvo odrazilo i na vezu, ali i na svađu s roditeljima. Ako je pak razlog nekvalitetna veza za koju je bila uvjerena da je idealna, realnost koja joj govori da se zavarava počinje je gušiti i zato je mrzovoljna i nezainteresirana za posao te su joj svi drugi krivi, a roditelji su prvi na koje se otresa. Često je uzrok problema sakriven ili osoba pogrešnu stvar predstavlja kao problem, ali zato je terapeut taj koji joj pomaže da se vrati na pravi put.

Roman "Bez ljubavi i mržnje", dobitnik Kiklopa 2014., prvi je iz ciklusa vaših romana koje ste nazvale Proza koja liječi. Glavni je junak hipersenzibilni mladić Blue koji ima disfunkcionalnu obitelj, no nas zanima postoji li zaista takav Blue u vašim životima, taj prekrasan mladi čovjek kojem ste željele pomoći? 

Blue je u stvarnom životu naš dobar prijatelj kojem smo pomogle da izađe na pravi put i zato je roman potpuno istinita, duboka i teška, ali pozitivna životna priča o kojoj smo morale progovoriti. Nema puno osoba koje bi se na taj način i s takvom voljom i pozitivnim stavom uhvatile rješavanja dubokih emocionalnih problema koje mu je život natovario. Ali najvredniji od svega njegov je karakter te duh koji ga je držao iznad situacije. Zato što je njegova duša tako čista i svijetloplava dobio je ime Blue. Nevjerojatno je kako je jedan dvadesetogodišnjak potražio pomoć i kako je sustavno, duboko i hrabro rješavao svoju bol, patnju, osjećaj usamljenosti, napadaj panike, a i kako je priznao psihičko i fizičko zlostavljanje u bogatoj obitelji slavnih roditelja, što je nešto o čemu se rijetko tko odluči progovoriti. Na njega su se nataložili i emocionalni problemi predaka koje smo nazvale emotivni genetski kod, a to su neriješene emocije koje se, kao i materijalno nasljedstvo, prenose s koljena na koljeno, sve dok ga ne riješi najjači karakter. No ispod leže i talenti koji tek tada isplivaju, a Blue ih je znao izvrsno upotrijebiti i danas je uspješan čovjek.

y

Dva glavna lajtmotiva vaše knjige su usamljenost i napadaj panike, a to su, barem tako statistike kažu, najtraženiji pojmovi na Google tražilici. Kako ih se riješiti ili prihvatiti?

Napadaj panike i usamljenost često su usko povezani, a to nisu neki bezazleni problemi i s njima se moramo naučiti nositi što bolje znamo. Kada smo usamljeni, obično smo i zatvoreni za razgovor, u nikoga nemamo povjerenja i bojimo se otvoriti dušu da nas netko ne bi povrijedio i tako nastaje začarani krug. Razne emocije koje su nam se nataložile na dušu dolaze nam do grla ili se pojavljuju kao slike u snu, a kada psiha više ne može izdržati, emocije počnu izlaziti kao napadaji panike. Tada se osoba znoji, lupa joj srce, nestaje joj zraka i čini joj se kao da nema izlaza. To su teške situacije u kojima se mora potražiti stručna pomoć jer se pojedinac teško s tim nosi, a okolina ga obično ne razumije. Takve se reakcije znaju javljati kada je osoba neprihvaćena u društvu, kada izgubi posao, prekine vezu, doživi smrt bliske osobe itd. Ali onaj tko to prolazi, teško može objasniti što mu se događa jer se emocije ne mogu izmjeriti nikakvim uređajem.

Zašto ste odabrale pseudonim? Ima li on, kao u stripovima, neke super moći? I kako izgleda proces četveroručnog pisanja?

Pseudonim Larí Marí skraćenica je naših imena Larissa i Marieta, a zvuči veselo, pamtljiv je i internacionalan. Apostrof na í služi zato da zvuče francuski jer volimo tu zemlju i često je posjećujemo. Naš pseudonim ima energetsku snagu kojom privlači čitatelje kojih nam se zasad javilo dvije tisuće i svi nam oni zahvaljuju na divnoj prozi u kojoj su se pronašli. Možda je i zbog te energije koju kao terapeuti unosimo u naše romane u tri mjeseca to postao književni hit koji je osvojio cijelu Hrvatsku, a u svibnju izlazi i u Sloveniji. Četveroručno pisanje izgleda tako da uvijek dugo razgovaramo o nekom problemu koji nas duboko dotakne ili koji se u našoj klinici često ponavlja. Tada se javlja ideja za pisanje, a uvijek prvu verziju svih naših romana pišemo rukom. Larí, koja ima maštu i dar za duboku psihoanalizu, napiše radnju, a potom Marí razrađuje likove, produbljuje emocije i dotjeruje literarni dio. Tako nastaju književni hitovi iz ciklusa Proze koja liječi.

Zašto ste toliko dugo čekale s objavljivanjem prve od deset knjiga s obzirom na to da ste ovu prvu napisale prije deset godina?

Mi pišemo već dvadeset godina. Prvo smo svoje misli, ideje i probleme koje bi rješavale zapisivale u bilježnice, i to je tako trajalo deset godina jer smo uhodavale posao. Zatim smo napravile novu ordinaciju i to nas je potaknulo da ispraznimo ormar koji se napunio našim rukopisima i tada je nastao ovaj prvi roman Bez ljubavi i mržnje. No u novoj klinici imale smo još više posla, a bila su tu i razna usavršavanja, putovanja i jednostavno smo nastavile pisati sve dok nismo napisale i deseti roman, a onda smo prvi poslale izdavaču koji je odmah prepoznao da će postati bestseler :) Ubrzo nam izlazi drugi roman Zlatni Mjesec za koji su lektorica i urednica rekle da je to biser koji će čitatelji jedva čekati da otvore.

y

Vjerujete li u postojanje srodne duše ili je to prva stepenica do razočaranja, a romantična ljubav i bjesomučna potraga za drugom polovicom čista holivudska izmišljotina?

Ah, kako moraju biti tužni i zakinuti ljudi koji ne vjeruju u pravu ljubav. Naravno da vjerujemo u srodnu dušu koja svakoga od nas negdje čeka, ali za prizivanje i prepoznavanje srodne duše prvo moramo poznavati sebe da bismo privukli baš takvu osobu. Naravno da mnogi misle kako je prava ljubav izmišljotina jer je nikada nisu upoznali zato što je zapravo nisu ni zaželjeli niti joj se otvorili. Srodna duša je spoj tvojih kvaliteta, ali i mana, a zajedno trebate raditi na sebi i vašem odnosu. Holivudska je priča razdoblje zaljubljenosti, ali prava ljubav potiče tvoje talente, podržava te, ali izvlači i tvoje skrivene probleme koje trebaš riješiti jer se pravi odnos zasniva na iskrenosti i rastu oba partnera. Ono što ljudi zovu razočaranost obično je vrijeme kada nestaje čarolija i nastupa rad na potisnutim problemima pa je lakše reći da prava ljubav ne postoji i zbrisati u novu, često lošiju vezu temeljenu na površnom odnosu jer od nas ne zahtijeva oranje po duši. Znači preduvjet za pronalaženje prave ljubavi je iskren rad na sebi jer tako uvijek privučemo svoju sliku u ogledalu.

y

Mi u Cosmu smo već gotovo doktorirali na toksičnim muškarcima koji su često super izazov. Zabavan je, uzbudljiv, ali povremeno se napije i zaboravi se javiti ili zaboravi kako mu se zove cura? Što biste vi savjetovali djevojci koja se zaljubi u takvog nemogućeg frajera?

Ne postoje samo toksični muškarci nego i toksične žene. To su osobe koje žele rješavati tuđe probleme, a ne vide svoje. Obično zato odaberu partnera koji je najčešće sličan njezinoj skrivenoj strani ličnosti ili njezinu ocu od kojega nikada nije dobila ljubav pa je traži od sličnog muškarca. Zašto bi joj inače takva osoba bila super izazov? Kako misli da može riješiti njegove probleme ako taj muškarac ne želi raditi na sebi. Ona ulaže golem trud pomažući njemu umjesto da se okrene sebi i shvati koji je njezin problem zbog kojeg je odabrala takvog muškarca. Kome može biti izazov čovjek koji joj se ne javlja i zaboravi joj ime? Treba joj odmah biti jasno da je ta osoba ne voli, ali i ne poštuje te da ona ima nisko samopouzdanje koje je hrana takvim muškarcima pa bi na tome trebala što prije poraditi.

Zašto se ljubav ponekad pretvori u mržnju?

U mržnju ode neuzvraćena ljubav, gomila osjećaja koje smo prema nekom gajili, a on nam ih nije uzvratio. Često neku osobu idealiziramo i sami napuhujemo taj balon iluzije, a ona nam daje mrvice. Što nam manje osjećaja daje, to mi više tražimo i pojačavamo tu iskrivljenu sliku ljubavi. Mi dajemo 90 posto, a ta osoba 10 i počinjemo se osjećati loše. Ako mu to kažemo, on ne razumije što želimo kada prema nama gaji samo 10 posto osjećaja i tko nam je kriv što mi želimo još 90 posto onoga što on prema nama ne osjeća, ali to nam, naravno, ne želi reći. Zato se i dalje trudimo na sve načine, a njemu postajemo naporni pa na kraju i tih 10 posto pokloni nekom tko mu je sličan i tko mu poklanja 10 posto i ne tlači ga prevelikim osjećajima. Zbog tog razočaranja naša ljubav može prijeći u mržnju ili se možemo kao Blue, glavni lik našeg romana, izdići iznad toga i pronaći osobu koja nam daje 100 posto, to jest prema nama osjeća isto što i mi prema njoj.

y

David Bowie je svojedobno izjavio da bi on bio super slikar samo kad bi znao kada treba stati s nabacivanjem boje, a mi ćemo reći da bismo svi imali zdravu i skladnu ljubav samo kada bismo znali kako i kada reći: Dosta! Kako prepoznati nezdrav odnos i kada izaći iz njega, kada raditi na ljubavnoj vezi?

Svi u sebi osjećamo kada je nečega previše, ali sve ovisi o tome koliki nam je prag tolerancije. Često nam je lakše i komotnije odugovlačiti loš odnos da ne bismo morali priznati sebi da smo uzalud potrošili vrijeme s pogrešnom osobom ili da se bojimo samoće.
Nezdrav je svaki odnos u kojem jedan partner ne poštuje, vrijeđa, ne podupire ili omalovažava drugog. Ako je jedan lijen a drugi vrijedan, tada sve povlači ovaj koji podmeće svoja leđa. Sve su to nezdrave veze u kojima pati zdrava polovica. Ali vezi treba dati šansu jedino ako partner koji nas voli i poštuje a ima problema želi istinski raditi na sebi. Tada mu trebamo pružiti ruku jer ako nas dovoljno voli, zbog ljubavi će sve prebroditi i pobijediti.

Obično se hipersenzibilnim osobama govori: "Daj, nemoj biti tako osjetljiv. Očvrsni!" Što vi mislite o tom pristupu? Može li prevelika osjetljivost biti dar ili bi se trebalo raditi na bildanju duše i očvrsnuti je?

Lako je to govoriti onome tko nije hipersenzibilan. To je kao da balerini kažete da se treba baviti ragbijem jer tako društvo nalaže. Hipersenzibilnost je dar koji treba pravilno usmjeriti, a to je obično neki umjetnički talent za koji su potrebni fini osjećaji i nevidljive antene kojima takve osobe hvataju neke običnim ljudima nevidljive signale i tako stvaraju divna djela. Osjetljiva duša obično ima i jaku intuiciju, što je njezino tajno oružje kojim se brani, ali i nešto na što se treba oslanjati kako je ne bi povrijedili. Kada nam se čini da smo negdje zakinuti zbog svoje različitosti, budite uvjereni da smo u jednakoj mjeri nagrađeni talentom koji moramo spoznati.

Mora li nas u životu nešto opaliti po glavi da bismo se mijenjali?

Često ne primjećujemo male znakove koji nas upozoravaju na to da u nečemu griješimo. To može biti udaljavanje prijatelja koji nam je želio dobro, a mi smo ga napali, ali mogu biti i neki ekcemi na koži, loši snovi, mrzovolja ili migrena za koje tvrdimo da se javljaju bez razloga. Ako na njih ne reagiramo, javljaju se veći znakovi kao rane ili bradavice na tabanima koje nam govore da idemo u pogrešnom smjeru ili ukočenost leđa tako da se ne možemo dići iz kreveta. Ako se ni tada ne zapitamo, stižu sve veći znakovi kao što su napadaji panike, operacija ili prometna nesreća koji nam govore da nešto u našem životu nije u redu i da to moramo promijeniti.

y

I što ako nas stvarno svladaju neke grozne stvari kao što su zavist, ljubomora i bijes? Treba li i njih pokazati u "punoj snazi i ljepoti"?

Zašto smo ljubomorni, zavisni ili bijesni i na koga? Ako je to upućeno nekom tko je od nas uspješniji, uložimo sve svoje talente u ostvarivanje želja i ciljeva pa nećemo imati ni vremena ni energije za te niske porive. Ako je u pitanju neka djevojka ili dečko koji su nam preoteli partnera pa mislimo da su ljepši od nas, upotrijebite sve svoje adute - šarm, seksepil, pamet i talente - kojima ćete sebi pokazati koliko vrijedite i tako ćete se super osjećati da se bijesa nećete ni sjećati.

Što su emotivni blokovi i na koji ih način razbijate u svom Entera Clinicu?

Emocionalni bi se blokovi mogli opisati kao bobice grožđa nataložene na duši. Svaki je taj blok jedna ne isplakana, neriješena emocija, doživljena trauma na koju nismo uspjeli reagirati. Razgovorom dotičemo određenu emociju i ona kroz plač ili sliku izađe klijentu iz duše, a čim se s njom suoči, taj se problem raspline. U našem je romanu "Bez ljubavi i mržnje" sve to najbolje opisano, najviše bježimo od najveće emotivne rane, ali naš je Blue zavirio u svoju dušu, izvukao zmaja koji riga vatru i otad se njegov život potpuno promijenio pa je danas sretan i uspješan čovjek koji je pronašao svoju ljubav.

Kako planirate provesti Valentinovo?

Za Valentinovo nam opatijska knjižara Adamić u suradnji s Novim listom i Gradom Opatija organizira proslavu prvog opatijskoga Kiklopa. To je za naš grad i sugrađane velik događaj jer nijedan opatijski pisac dosad nije dobio Kiklopa, a naš ga je prvijenac Bez ljubavi i mržnje zaslužio kao najbolji debitantski roman 2014. godine. Sve čitatelje pozivamo na druženje, šampanjac i potpisivanje romana.

Vaš će drugi roman Zlatni Mjesec izaći oko Uskrsa. Pišete li o nekom dubokom emotivnom problemu i što su nam Larí Marí novo pripremile?

Čitatelji nestrpljivo čekaju naš drugi roman koji govori o poštaru koji se usudio ući u kuću strave kako bi naplatio dugove starcu kojem se nitko ne usuđuje prići. Ali u tom domu zatiče malu nijemu djevojčicu koju nikako ne može napustiti i tako biva upleten u psihološki triler koji se odvija u dva dana i, kao i prvi, osim što liječi, daje i mnoge odgovore te se čita u dahu.

A nas zanima i vaš treći roman čija se radnja zbiva u javnoj kući. Možete li nam odškrinuti barem neka vratašca i reći koje ćete probleme rješavati u tom romanu?

Naš treći roman uvodi čitatelja u gnijezdo bluda gdje se ostvaruju različite maštarije, ali tamo nailazi i na razne profile ljudi koji su u potrazi za zabranjenim užitkom. Želimo pokazati da su seksualni problemi jednako teški kao i emocionalni, materijalni ili poslovni, a mnoge osobe koje s tim imaju problema, umjesto da to rješavaju s partnerima, odlaze kod noćnih ptica.

Koje biste knjige i filmove preporučili svima koji imaju problema na ljubavnom planu?

Naš roman "Bez ljubavi i mržnje" kao štivo koje mogu čitati četiri ili pet puta i uvijek će im dati nove odgovore. A od filmova bismo preporučile francuski film "Mamin dečko", "Viki, Cristina, Barcelona" i "Upoznat ćeš viskog, tamnog stranca" Woodyja Allena te film po Marquezovoj knjizi "Ljubav u doba kolere".

I za kraj, zamislite da morate na majici napisati neku mudru izreku iz svog romana. Što biste odabrali?

"BITI NESHVAĆEN ZNAČI TRAŽITI OD POGREŠNIH LJUDI DA ME RAZUMIJU."

Cosmopolitan.hr

Novo

Komentiraj