Grinch je upao i u moj tropski Božić

27/12/2013

Božić uvijek ponovno budi dijete u meni - ono kojemu se oči cakle od radosti kad dobije poklon, kad u čudu gleda u kuglice i vjeruje da se Djed Mraz ušuljao po noći samo da njemu donese nešto jer je bilo dobro...

Nema snijega, nema mirisa bora, nema kuglica ni blještavila, bakalara ni purice s mlincima, kolača ni ičega što čini Božić. Tropi su i dalje vreli, i dalje sam u japankama i kratkim hlačicama, osjećaj da stiže neki blagdan naslućivao se samo prema postovima na Facebooku. Stigla je i kišna sezona.

Tri dana prije Božića lijevalo je kao iz kabla. U Europi tako pada kad je ljetni pljusak - ispada se, prođe i gotovo. U Aziji pada, pada i pada. Ne prestaje, nema pauze, od pljuska prelazi u rominjanje pa onda ispočetka. Ali to ne znači da je zahladilo. I dalje je 30 stupnjeva. Kad je takva scenografija, teško je biti u nekom božićnom raspoloženju.
Uz to, Mirda, naravno, mrzi Božić i sve što ide uz to. I sama pomisao na predbožićni šoping ili, nedajbože, neke poklone, strogo je zabranjena. Ubio nam je svaku radost ili mogućnost zabave u samom početku. Nikad mi nije išao na živce kao ovog Božića. Valjda sam se ufurala u božićni folklor gdje su svađe u obiteljima neizbježne.
Ali usprkos tom dosadnom, mrgudnom Grinchu, naša je mala zajednica iz mini resorta odlučila napraviti nešto za Božić. Neko druženje da se barem osjećamo malo bliže domu ili nečemu što se kod kuće slavi.

3

Ideja je bila Annina. Francuskinja i njezin trogodišnji sin Naunu naši su susjedi još od svibnja, Marin se doselio nedavno, stigao je i Naunuov tata Ciril, a od nekuda je u resort sletio Rafa iz Argentine. Hrvatsko-argentinsko-francuska kombinacija za vreli Božić 2013. godine.
Svatko je odlučio napraviti nešto kako bi pridonio međunarodnom Božiću. Malo je to, doduše, teže kad nemaš pećnicu ni štednjak. Raspolažem jednim plinskim kuhalom i jednom rajnglom. Znači mora biti nešto da se sve skupa stavi unutra i uz to ispadne dobro. To ja zovem gastronomskim izazovom!

Danima sam razmišljala što bi to moglo biti. Što, što, što? Uz to, na Baliju su ljudi jako svjesni toga što jedu. Nema masnog, nema tijesta, kruha i ostalih nezdravih stvari.
Znači neka salata. Ali i nešto konkretno, k vragu, pa ipak smo Hrvati!
Krumpir i meso? Ne stane u rajnglu. Odvojeno je prekomplicirano i predugo traje, ohladit će se i tako sve redom. A onda salata od krumpira? Daaaaa, to je to. Krumpir salata i meso s češnjakom i peršinom. Neki lungić? Daaaaaa.
Grinch je bio prisiljen ići u predbožićni šoping baš na Badnjak. Durio se cijelo vrijeme do supermarketa, odbio kupiti lungiće jer su skupi, umjesto toga jedva kupio piletinu i nije prestajao prigovarati. Malo je reći da je bio nemoguć. Nije se umorio ni kad smo se vratili natrag.
- Zašto sad praviš tu krumpir salatu? – on.
- Zato što je bolja kad odstoji – ja.
- Isuse, stvarno si malograđanka – on.
- Zašto? – ja.
- Zato što konzumeristički slaviš taj Božić i bitno ti je samo što će susjedi reći – on.
- ??? – ja.
- Mrzim malograđane, vi koji sve radite samo radi forme – on.
- ??? – ovaj je lud, u tom trenu mislim. To mora da su neke žešće traume iz prošlosti, tko zna što su mu radili za Božić. Osim što je vjerojatno sve imao na pladnju.
Njegovi rafali o nama malograđanima i Božiću ne prestaju. Marin i ja ne znamo bismo li se smijali ili ga ubili. Na kraju odlučujem ignorirati ga. Tako je valjda najbolje s Grinchevima ovoga svijeta. Vjerujem da takvi postoje iza mnogih fasada savršenog obiteljskog Božića, ali zbog toga mi nije nimalo lakše.

1

Ali nisam mogla ne biti malo tužna. Evo me na drugom kraju svijeta gdje ne samo da nema ni č od božićne čarolije, nego se još moram boriti s nekim tuđim demonima koji me već pomalo umaraju. Pa iako sam već jako dugo velika, baš na ovaj Badnjak osjećam se kao da mi treba netko da me pogladi po glavi i kaže kao djetetu - sve će biti dobro. Da me nahrani nečim što najviše volim, pokloni nešto šareno i zamotano s ljubavlju i da se ponovno osjećam zaštićeno.
Ili su to samo idealistički pogledi na Božić? Na taj jedan dan kad se, bez obzira vjerovali  u čaroliju ili ne, trudimo biti bolji, slagati s obitelji i širiti mir. Učiniti nešto lijepo za nekoga. Barem na jedan dan, pa koliko malograđanski to bilo.
Čvrsto, međutim, vjerujem da čovjek daleko od kuće i dalje treba držati do svoje tradicije i poštovati kulturu iz koje potječe. Kao što to rade Balinežani i cijeli svijet ih poštuje jer ne posustaju u održavanju svoje tradicije.

Zato nakon šugavog Badnjaka i Grincha koji ne zaslužuje božićni ručak, ipak pravim jedan pravi hrvatski. Krumpir salata je savršena, meso je ispalo božanstveno mekano, a u posljednji trenutak pravim i salatu od mahuna. Moram guliti svaku mahunu posebno da maknem one konce, ali ni to mi ne može pokvariti božićno veselje dok pjevušim božićne uspješnice.
Anna i Ciril napravili su gomilu salate i curry, Marin je donio četiri i pol kile ribe mahi mahi s placa i gozba može početi. Jedna vrlo, vrlo zdrava gozba jer, osim moje piletine i kruha, drugo je sve ultra zdravo. Čak je i riža, koja je obavezna uz curry, smeđa i integralna.
Svanuo je čak i lijep, sunčan dan i iako mi se znoj cijedi dok sjedim i jedem, na trenutak osjećam duh božićnog zajedništva.
Možda zbog Naunua koji je vrištao od sreće dok je odmatao poklone, što je totalno zarazno.

4

Možda zato volim Božić jer uvijek ponovno budi dijete u meni. Ono kojemu se oči cakle od radosti kad dobije poklon, kad u čudu gleda u kuglice i vjeruje da se Djed Mraz ušuljao po noći samo da njemu donese nešto jer je bilo dobro. To dijete u meni i dalje negdje čuči i ne da se pokvariti usprkos svim Grinchevima na koje sam dosad nailazila.
Zato, Sretan Božić svima! I dalje vjerujte u čaroliju! Samo tako ona neće nestati.

Piše: Nađa Irena Fišić

Cosmopolitan.hr

Novo

Komentiraj