Devet istina o smijehu

Zadnjih deset godina u opisu radnog mjesta američkog znanstvenika Roberta R. Provinea stajalo je - revno obilaženje partyja, poduzeća, restorana. Zatim prisluškivanje tuđih razgovora, bilježenje izraza lica, frekvencija koje se glasaju, te naravno socijalnih i psiholoških posljedica koje ono nosi. Cilj - saznati sve o ljudskom smijehu. Nakon dugogodišnjih ispitivanja i analize 1200 situacija Provine je došao do sljedećih zaključaka koji su objavljeni u knjizi «Laughter: A Scinetific Investigation»:

Žene se smiju više nego muškarci.

Veza u kojoj se žena puno više smije od muškarca ima veće šanse da uspije, jer žene ne žele muškarce koji se smiju, već duhovite muškarce koji su ih u stanju nasmijati, a muškarci žele nekoga tko će se smijati njihovim duhovitostima i hraniti im ego.

Ako je žena govornik, ona se smije 126 posto više od onih koji je slušaju.

Govornici se smiju više od publike, izuzetak je ako muškarac priča ženi.

Muškarci se više smiju u muškom nego u ženskom društvu.

Humor funkcionira hijerarhijski, a to znači da nadređeni češće pričaju viceve. Naime, oni koji nemaju nikoga ispod sebe nemaju ni koga ismijavati, a nadređene ne smiju.

Ako želite napredovati u poslu (misli se isključivo na vodeće pozicije), izbjegavajte smijurenje jer djeluje neozbiljno - tko je vidio generala koji se hihoće.

Smijeh je zarazan jer već zvuk tuđeg smijeha aktivira određeni dio u mozgu koji ne možemo svjesno kontrolirati.

Znanstveno nije dokazano da osobe koje se puno smiju žive dulje, no svakako jest da žive zdravije te da imaju bolje socijalne kontakte.