Sonja Kovač: influencerica, avanturistica i vrsna pokerašica

09/01/2019

Zabavna, seksi, uspješna, Sonja Kovač naša je najpoznatija influencerica s kojom bismo putovali i na kraj svijeta. U intervjuu za Cosmo otkrila nam je stvari koje sigurno nisu znali o njoj!

 U holivudskom filmu Sonja Kovač bila bi superzgodna djevojka iz susjedstva koja uporno bježi od sreće i slave, a one je sustižu već iza prvog ugla. Gluma, pjevanje, poker, društvene mreže - što god Sonja dotakne, jednostavno joj uspijeva iz prve, a nagrade doslovno padaju s neba - uloge, lajkovi, putovanja... U čemu je trik? Je li Sonja rođena pod sretnom zvijezdom, a to znači da se netko tko dijeli životne karte tamo gore zaigrao pa joj podijelio same asove ili se iza uspjeha i optimizma kojima Sonja zrači krije krvavi rad, a koji nam je na njezinim savršenim fotkama na Instagramu jednostavno nevidljiv? Ne mogu dočekati da je to pitam, ali Sonja poprilično kasni na intervju. Pet minuta, petnaest, dvadeset... “Sorry, gužva u prometu”, piše mi na WhatsApp. “Zapela na jednom sastanku na drugom kraju grada. Ajme, treći krug. Nigdje naći parking.” Nakon pola sata ulazi u kafić u suknji od tila i žutoj dolčeviti, malo zapuhana i rumena u obrazima. Izgleda nježno i eterično, kao da je ispala iz neke suvremene bajke, ali i kao da je u toj mornarskoj jaknici oštrog kroja i glež­njačama animal printa spremna za bijeg i akciju. Tko zna, možda opet bježi od svoje sudbine i nekog novog unosnog posla koji tek treba otkriti...

sdfsdfdf

COSMO: Izgleda li tako nekako prosječan dan u životu uspješne influencerice?
Sonja: Kada bismo maknuli sve one savršene fotke s Instagrama i poželjeli zaviriti u moj backstage, ostali bi samo veliki rad i trud. Istina, mnogi u Hrvatskoj još ne znaju što bi mislili o influencerima. Nemamo posao od devet do pet, radimo u virtualnom svijetu, posao nam se čudno zove... No naš posao traje od 0 do 24. Primjerice, nitko ne zna da su fotke iz Kapadocije kojima se svi dive nastale u pet ujutro, jer su samo tada baloni u zraku, da sam se ustala u četiri, radila do šest, nakon doručka malo odspavala, zatim dva sata uređivala fotografije, da me na mailu često dočeka tisuću i jedna poruka, da satima moram pregovarati, dogovoriti neke sastanke, na neke i otići na drugi kraj grada, eto baš kao sada. Ukratko, raditi sve ono što radi menadžer. Ok, ponekad moram cijeli dan sjediti u stanu i čekati dostavu brendova, jer i to je dio posla. E sad, netko bi možda rekao da smo svi mi influenceri neka vrsta mazohista, no ne bih se složila s time. Iz moje perspektive, pravi sam entuzijast i doista obožavam to što radim. Putovanja su moj legalni fiks i bez njih ne bih mogla zamisliti život.

COSMO: Obično se kaže da iza svake dobre blogerice stoje uspješan fotograf ili dečko. Tko stoji iza vaših fotografija i s kim putujete?
Sonja: Iako bih na svoja putovanja povela sve koje volim - i dečka, i roditelje, i brata, i njegovu curu - ponekad je to nemoguće izvesti. Često putujem s frendicama blogericama i prava je sreća kada nađeš osobu koja ti odgovara senzibilitetom, radnom etikom, humorom te kada možeš spojiti užitak i posao. No samo sam jednom napravila tu kardinalnu pogrešku pa sam sama odradila cijelu prošlu sezonu modnih tjedana. Trebalo je u svakom gradu - New York, Pariz, London, Milano - pronaći i dogovoriti fotografa ili se snaći s frendicama kako znaš i umiješ. Iako mi svi govore da je to nemoguće, čini se da sam ipak uspjela i to stoički odradila. Naime, kada sam na putovanjima, kao da dobijem neku nadljudsku snagu, jer gotovo da nisam ni žedna ni gladna, sve mogu i ništa mi nije teško. Inače me znaju boljeti leđa, ali na putovanjima me ništa ne boli. Jednostavno lebdim zbog adrenalina.

sdfsfsf

COSMO: Kada ste prvi put osjetili navalu adrenalina i da vam on daje krila?
Sonja: Mama se sjeća tih trenutaka iz djetinjstva kada je svaki naš odlazak frizeru završio tako što bih imala nastup s četkom u ruci kao mikrofonom. Obožavala sam Tajči i često pjevala “Moj mali je opasan”. Paralelno s osnovnom pohađala sam i glazbenu te završila flautu i klavir. Često sam nastupala na festivalima, pobjeđivala, profesor flaute pisao je pjesme za mene, a nastupala sam i u “Turbo Limach Showu”. U to doba čak su nam predlagali da se preselimo iz Bjelovara u Zagreb te da se posvetim pjevanju, no ponudu smo odbili. U srednjoj školi čak sam se malo smirila, a to znači da sam odustala i od nastupa. Mrtva hladna odbila sam papire za upis na Akademi­ju dramske umjetnosti koje mi je donijela mama, misleći da imam male šanse upasti.

COSMO: Kako ste onda završili na malim ekranima kao glumica?
Sonja: U Zagreb sam stigla kao studentica socijalnog rada na Pravu i prve tri godine provela sam u stanu s tri cimerice, a cijelo sam se vrijeme sama financirala radeći kao bejbisiterica. Igrom slučaja uočio me jedan fotograf, koji me potom danima uvjeravao da bi me mogao fotografirati te da bih mogla raditi kao model. “Ma gdje ću ja s metar i žilet raditi kao manekenka! Jesi normalan”, govorila sam mu, ali prijatelj se nije dao, tvrdeći da, eto, mogu raditi i kao hostesa. Na kraju su te fotke završile u jednoj agenciji iz koje je uslijedio poziv na prvi casting. Ispostavilo se da nije riječ o audiciji za hostese ni modele, nego za sporednu ulogu u Majetićevoj seriji “Obični ljudi”. Bila sam u šoku kada sam doznala da je riječ o glumačkoj audiciji, no pročitala sam tekst i dobila prvu ulogu na TV-u, onu zločeste tajnice. I tako sam odmah imala sreću glumiti s Jankom Popovićem Volarićem, Petrom Ćiritovićem...

COSMO: A kako je tajnica dogurala do glavne uloge?
Sonja: Vrlo brzo pozvali su me na još jednu audiciju na Novu TV. Bilo je govora o ulozi statistice, zgodne konobarice koja bi trebala tu i tamo izgovoriti koju rečenicu. Opet su mi dali da čitam tekst. Nakon odrađenog posla otišla sam s dečkom u kino i zaboravila mobitel. I danas se sjećam tog šoka kada sam ugledala brdo propuštenih poziva i poruku da do sutra izvolim naučiti tekst jer idem na audiciju za glavnu ulogu u seriji “Zauvijek susjedi”. Sljedećeg dana otišla sam na audiciju i odradila traženo. Glavom su mi prolazile misli: “Sonja, ovo si majstorski odradila. Kako se samo usudiš to i pomisliti.” Kada su mi ubrzo javili da sam dobila glavnu ulogu Viki, sjećam se da sam nazvala mamu i vrištala od sreće. Još se sjećam mamine rečenice: “Sonja, dobro pazi što radiš i što želiš jer od danas će ti se život zauvijek promijeniti. A jednom kada izgubiš privatnost, više je nikada nećeš pronaći.” Naravno da sam pomislila - ma o čemu pričamo? Bit ću slavna i svi će me prepoznavati na ulici. A onda za šest mjeseci shvatiš da je mama ipak bila u pravu.

COSMO: I, kakav je osjećaj biti slavan?
Sonja: Mislim da nijedna osoba ne uživa u činjenici da je slavna i da je neprestano svuda prepoznaju, no to je cijena koju moraš platiti i naučiti kako se s time nositi. No taj gubitak privatnosti koji mi je užasno važan nadoknađujem putovanjima diljem svijeta i mjestima gdje mogu biti potpuno opuštena i sigurna da me nitko neće vući za rukav. Itekako sam svjesna da svi mi koji imamo javni život moramo biti zahvalni svojim fanovima, ljudima koji nas prate i vole. To ponekad izgleda smiješno, pogotovo kada sam na moru u badiću. Želim se opustiti, a netko me prepozna, priđe, želi autogram ili selfie. Shvaćam da je to moj odabir i stil života, ali isto tako da meni bliski ljudi nisu odabrali taj stil života i da ih često moram smirivati kad krene ono: “Ali Sonja, što oni sad od tebe žele. Zašto nas gledaju? Zašto te baš sada moraju fotkati dok jedemo?”

COSMO: Jeste li požalili što ste slavni kada je u medije izišao privatni podatak - vaš cjenik influencerice?
Sonja: Recimo samo to da je bilo teško izdržati taj dan sa mnom.

COSMO: Dobro da je samo jedan dan.
Sonja: Ok, i drugi. A onda sam se na trećem zaustavila i skulirala. Iako dajem sve od sebe da budem profesionalac, mučilo me to kako mi se mogla dogoditi ta omaška i jedan pogrešan klik. Neke radnje imam snimljene kao automatske i jednostavno mi se omaklo. Nisam shvatila da je cjenik objavljen na Insta Stories dok nisam dobila poruku frendice: “Draga, jesi namjerno objavila cjenik?” Tada sam znala da je gotovo, da će se priča zarolati i da je najbolje ne davati izjave. Na kraju sam shvatila da je najveći “skandal” bio u mojoj glavi, a tko radi taj i griješi.

ddgdgdg

COSMO: Može li se od slave apstinirati? Ili barem uzeti pristojnu pauzu?
Sonja: Može, ali samo ako imate čvrstu volju. Zamislite moj slučaj. Tri sam godine studirala, zatim sam tri godine snimala TV serije. Bio je to ubitačan tempo, devet mjeseci snimanja zaredom, intervjui, fotkanja, naslovnice... Život ti se potpuno promijeni, i to ne samo u smislu bioritma, ljudi, slave nego i financijski. Okusiš neke stvari koje ti se sviđaju i koje nisi imao priliku upoznati dok si bio student. I kako se onda vratiti učenju i polaganju ispita? Sjećam se da sam u tom razdoblju imala noćne more jer nisam završila faks te sam sama sebi rekla: “Sonja, sada je vrijeme da se prihvatiš posla i položiš tih trinaest ispita koji ti nedostaju do diplome, a prvo najteži ispit na godini - obiteljsko pravo.” U to doba svi moji frendovi su već bili završili faks, otišli, zaposlili se, tako da više nisam imala koga ni žicati skripte. Bilo mi je užasno teško, ali znala sam da moram te godinu dana provela štrebajući.

COSMO: Zašto ste za temu diplomskog rada odabrali alkohol i samoubojstva?
Sonja: Oduvijek me zanimalo kako netko može dići ruku na sebe i koja je veza između alkohola, koji privatno gotovo uopće ne pijem, i suicida. Također, zanimalo me što sve utječe na to hoćemo li doista donijeti tu kobnu odluku te zašto se stopa samoubojstva povećava upravou depresiju i beznađe ako su sami, neostvareni, bez posla i nesretni. Naime, studij socijalnog prava jako je zanim­ljiv jer možeš doista puno naučiti o tome kako funkcioniraju psiha i društvo, ali jedna od nuspojava svega toga jest da svaki potez i rečenicu raščlanjuješ i analiziraš do besvijesti, što ponekad zastrašuje i iscrpljuje.



COSMO: Jeste li emotivni ili racionalni i kako se nosite sa situacijama kada vam život servira gorku limunadu?
Sonja: Jako sam emotivna i empatična, ali to ljudi neće na prvu pomisliti o meni jer nisam od onih koji bi to pokazivali. Više imam gard kulerice nego plačibabe. Iako me prijatelji zafrkavaju da nije normalno koliko duboko proživljavam neku naoko nevažnu situaciju. Naravno da se nađem i u situacijama kada nakratko posumnjam koliko je dobro to što radim, zašto je netko drugi dobio priznanje ili nagradu. Srećom, spašava me moj analitički um, jer se uvijek pitam što zapravo stoji iza nečijeg uspjeha ili slave. Možda je neka influencerica uspješnija od mene jer se tim poslom bavi dvostruko dulje nego ja, možda živi u Americi pa je time u znatnoj prednosti, a možda je s nekim i jako dobra pa je proradila i veza. Nakon toga prestajem očajavati i prihvaćam se posla da vidim kako bih i ja mogla biti tako dobra kao ona, ako ne već i dobiti nagradu. Uostalom, netko je dobro rekao da je život mini poker i da je normalno da ponekad dobiješ, a ponekad izgubiš.

COSMO: Kako je u vaš život ušao poker?
Sonja: Moglo bi se reći da mi je i on pao s neba, a ja ga ugrabila. Šalim se, naravno, ali Texas Hold’em poker (vrsta pokera u kojem je strategija važna kao u šahu) tada je jednostavno bio u zraku jer se tek pojavio u Hrvatskoj i svi su ga igrali. Igrala sam ga kod kuće s prijateljima prije izlaska, s dečkom, i to za lipe, sve dok me jedan pokojni frend nije pozvao da igram profesionalno u kasinu. Isprva sam sve shvatila kao zafrkanciju i priliku da nešto zaradim. A potom, kada sam na turniru za žene u Splitu osvojila turnir i pehar, došla je i prva službena ponuda jedne belgijske tvrtke koja je organizirala online i live turnire. U to vrijeme obišla sam svijet - Las Vegas, Pariz i super se zabavila, stekla dobre prijatelje, čak sam bila i njihovo zaštitno lice. Igrala sam za njihov novac, a sve što sam zaradila, smjela sam zadržati.

COSMO: Zvuči predobro, samo kada bi vas sreća zauvijek pratila. Koliko je u pokeru važan faktor sreće?
Sonja: Recimo da je 60% znanje, a 40% sreća, s tim da ovisi koliko ste jaki u kontroliranju emocija jer vas hrpa sitnica može odati. Zato smo i nosili hudice i sunčane naočale, a ne male crne haljine i smokinge.

dssdsd

COSMO: Zašto ste odustali od igre i je li vam palo na pamet da uložite svoj novac?
Sonja: Zato što sam ipak previše emotivna i nisam mogla baš toliko ovisiti o faktoru sreće, a na kraju sam došla do zaključka da koliko god bio dobar u igri, na kraju uvijek više gubiš nego što dobivaš. Kako to objasniti? Recimo da ste super cura koja u mjesec dana doživi pet razočaravajućih trenutaka. Kada igrate poker, takvih mini trenutaka ima petsto. I neprestano se pitate zašto ovo nisam drugačije, što bi bilo ako... Nikada mi nije palo na pamet da igram za svoju lovu jer nisam hazarder. Na kraju mogu zaključiti da je poker igra za uistinu jake ljude s natprosječno debelim živcima i da doista bolje odgovara muškarcima. S tim da oni ako žele igrati profi poker moraju biti jako dobri.

COSMO: Što ste napravili s lovom?
Sonja: Evo, sad će biti da su mame uvijek u pravu, ali kako nisam školovana glumica, a volim učiti, dvije sam godine sanjala o tome da bih si mogla priuštiti neku školu glume, a nisam samo zato što su me kočili strahovi, sumnje. No kada sam došla na New York Film Academy, shvatila sam da je sve tako ako kada se oslobodiš i kreneš te nikakav jezik nije problem, a barijere postoje samo u glavi. Kada sam im rekla da sam u Hrvatskoj snimila dvjesto epizoda, zafrkavali su me da sam hrvatska Jennifer Aniston, a na kraju školovanja profesor mi je ponudio da će napisati preporuku ako ostanem u Americi. A znate dobro da su u Americi preporuke itekako važne - od castinga do školovanja i konkretnih ponuda.

COSMO: Je li vam danas žao što ste odbili ponudu?
Sonja: Nipošto! Prije tri godine vratila sam se u Hrvatsku i pokrenula blog koji sam pisala dva puta tjedno. Naime, tada sam u Americi shvatila da me jako zanima visoka moda. Satima bih znala stajati u dućanima i promatrati haljine Valentino, gledati kako su savršeno krojene i dizajnirane. Tada se rodila ideja da pokušam spojiti ljubav prema putovanjima, modi, lijepim stvarima te da malo iskoristim i umijeće glume i poziranja. U to sam doba čitala blog Chiare Ferragni The Blonde Salad i pomislila: “Wow, baš je cool, a zašto ne bih i ja tako.” I danas se sjećam kada sam za savjet pitala frendicu blogericu iz Vegasa što sve moram raditi ako želim biti uspješna u poslu i da mi je pola toga što danas radim zvučalo potpuno nepoznato. Gluma mi malo nedostaje, no nikada ne žalim ni za čim. Znam što želim, a kada date sve od sebe, svemir se pobrine za ostalo. Obično se ljudi silno uzrujaju i pitaju se - zašto nemam obitelj, dijete, svoj stan. Mene to ne muči jer znam da će sve doći u svoje vrijeme baš kada i treba.

COSMO: A kako je u vaš život ušao vaš dečko?
Sonja: Moglo bi se reći po principu sup­rotnosti se privlače - on mene spušta, a ja njega dižem. Goran me privukao nježnošću, smirenošću i blagošću. Često ga zezam da mi fale oni leptirići s početka veze, koja je počela prije sedam godina, a on mi odgovara: “Ma koji vražji leptirići. To mi je bio totalni stres.” Mi nismo party zvijeri, nego guštamo u intimi našeg doma. Obožavamo gledati filmove, serije kao što su “Sluškinjina priča”, “Na putu prema dolje”, “Narcos”, pogotovo kada se između nas uvali psić Boo, lagane šetnjice, fine večere...

COSMO: Kad smo već kod večere, moram vas pitati s obzirom na to da smo nekoliko puta zajedno večerale, gdje vam odlazi sva ta hrana - u kosu i nokte?
sSnja: Kad je o hrani riječ, mislim da sam dobar dio svoje ušteđevine jednostavno pojela. Veliki sam gurman i ničega se ne odričem. Jedem sve zabranjeno - od pereca, pekarskih proizvoda, tjestenine, rižota, steakova, a što se tiče kruha, u tome sam rigorozna. Pokuša li me netko skinuti s kruha, ne odgovaram za vlastite postupke. Ali, recimo, nisam baš luda za slatkim. Više sam slani tip. Možda ipak imam malo sreće jer mi sve ide u grudi i guzu.

COSMO: Možda višak kalorija trošite u adrenalinskim akcijama kao što je poziranje s morskim psima? Je li to nešto najluđe što ste napravili za Instagram?
Sonja: Zasad. No kada si već na kraju svijeta, kako odoljeti čarima Bahama. Ideš gliserom od otočića do otočića. Na jednom žive iguane, na drugom svinjice, na trećem Johnny Depp, na četvrtom čudesne školjke, a na petom su morski psi.

COSMO: Kakav je osjećaj zaplivati s morskim psima? Znate koliko je ljudi poginulo zbog dobre fotke.
Sonja: Nije mi bilo svejedno. Naime, zovu ih bezopasnima, ali nikada ne znaš. Na tom je putovanju svinjica moju fotografkinju gricnula za guzu. Trik je u tome da im čuvari dok vi plivate s njima bacaju hranu, a vi se nadate da će sirovo meso biti zanim­ljivije od vašeg u badiću. Iako, malo sam se naježila kada sam osjetila kožu morskog psa na leđima. No nikada ne bih pozirala s paucima i šišmišima. Iako, moram priznati da su me zmije iznenadile. Isprva te malo štrecne kako su hladne i sluzave, a zatim se njihova temperatura tijela stopi s vašom i uopće je ne primijetite.

COSMO: Što je gore – plivati s morskim psima ili virtualni susreti s hejterima?
Sonja: Srećom, ne susrećem se previše s hejterima. Možda zato što sam svima dala do znanja da na mom profilu cvate samo ljubav. Ili zato što sam veći dio posla s hejterima obavila na početku karijere. Naravno da su me sve te izmišljotine što su pisali o meni pogađale, ali kada shvatite da su to samo trolovi bez imena i prezimena, naučite da nema smisla previše se uzrujavati. Danas kada primijetim da netko seksistički komentira moju guzu ili grudi odmah ga blokiram.

COSMO: Što mislite o trendu hakiranja, tj. otmice fotografija s Instagram računa i iznuđivanju novca? I možete li se ikako zaštititi od takvih nezgoda?
Sonja: To je jako potresno i sve učestalije. Često primam lažne mailove hakera koji su dovedeni do savršenstva - sve izgleda kao da doista Instagram šalje mail. Kako se na blogerskim putovanjima družimo i razgovaramo o svemu, znam da moram biti oprezna s takvim mailovima. Zaštititi se može jedino tako da se ne klika na te mailove te da imate dvostruku zaštitu.

COSMO: Razgovarajmo o ljepšim stranama posla. Zbog kojeg vam je poziva nedavno srce najviše zaigralo?
Sonja: Zbog poziva na reviju Johna Galliana. Bila je to najčarobnija revija koju sam ikada vidjela, a održana je u hotelu Le Marois koji doslovno izgleda kao dvorac.

COSMO: Kakav je osjećaj doći kod dizajnera Kenza u stan?
Sonja: Na kraju mojeg pariškog boravka u programu je bio naveden i obilazak kuće Kenzo, ali ja sam valjda jedina iz grupe mislila da je riječ o nekom paviljonu. No kada sam ušla u stan dizajnera Kenza Takade, bila sam očarana. Dugački hodnici prepuni slika, skulp­tura, klavir, veliki prozori od poda do stropa s kojih puca pogled na Eiffelov toranj, a nebo crveno kao da je netko u zrak pustio milijune makova. Ne znam je li me više oduševio sam Kenzo ili njegov stan.
COSMO: Koji vam je tjedan mode najdraži i možete li ih usporediti?
Sonja: Svaki volim na svoj način, iako se malo bojim za londonski jer je iz godine u godinu manje dizajnera i posjetitelja. U New Yorku se sve vrti oko street stylea, a revije se pretežno održavaju danju i traju kratko. No zato su događanja povezana s revijama napuhana na entu. Sve je puno cool ludorija, fotografa i doista si možete dati oduška. Pariz je decentniji i profinjeniji. Doduše, važno je koji brend nosite. Milano je totalno otkačen. Na njihovu tjednu mode ima puno zanimljivih dizajnera, ali kao uostalom i na svakom jugu, glasno je, šareno, kaotično, ali s prokleto dobrom vibrom.

COSMO: Koje biste kolekcije najradije prisvojili?
Sonja: Kolekciju Redemption jer je savršen spoj edgy stila i seksepila. Vidim se i u elegantnim večernjim haljinama Valentin Yudashkin, a za dnevne sastanke isfurala bih stil Taoray Wang jer mi se jako sviđa taj spoj poslovne haljinice s cool remenjem i asimetričnim rubovima.

COSMO: Možete li nam preporučiti tri top destinacije za romantična putovanja i jedan hotel koji ostavlja bez daha?
Sonja: Maldivi su toliko čarobni da me i danas proganjaju neke slike. Naime, nebo je bilo toliko intenzivno, kao da ga možete dotaknuti dlanom, a tek zvijezde! Doslovno imate dojam da možete proći kroz zvjezdanu prašinu. Od bližih destinacija uvijek bih mogla otići u Santorini, Veneciju i Cinque Terre, a hotel koji me ostavio bez daha je Azulik Hotel & Spa u Meksiku, doslovno podignut usred prašume. Glavna ideja tog hotela je bijeg od civilizacije, kako se diskonektati od gadgeta, a konektati s partnerom ili samim sobom, stoga i živite u drvenim kućicama. Kada ujutro odete na plažu, oko vas leti tisuće leptira, na prozoru vam kuckaju ptičice, a oko vas skakuću merkati. Navečer nema struje, a ni tuša tako da se morate opustiti u kadi na terasi. Smeta vam odjeća? Nema problema jer u tom hotelu možete biti i goli.

COSMO: Zvuči rajski, kao da je moguć scenarij iz filma “Plava laguna”. O čemu trenutačno maštate i gdje se vidite na medenome mjesecu?
Sonja: Sanjam o putovanju na Bora Boru i čvrsto vjerujem da to neće ostati samo na tome.

Fotografije Goran Čižmešija

Styling: Ana Debanić

Make up: Marko Tolić

Frizura: Pavap Barbaroša/Glamour

Cosmopolitan.hr

Preporučujemo

Komentiraj

Novo