Pet pitanja za Natalie Portman

Izjavili ste da je ovo bila uloga iz snova za vas…
Plesala sam kao djevojčica i uvijek sam idealizirala plesanje, kao i mnoge mlade djevojke. To je stvarno prekrasna umjetnost – ekspresija bez riječi i uvijek sam željela snimiti film te tematike. Oduševio me redatelj  Darren Aronofsky  kada mi je rekao svoju nevjerojatnu ideju o filmu koji se ne bavi samo plesom već ima i vrlo kompleksne likove. Ne mogu opisati riječima koliko sam bila uzbuđena zbog svega toga.
 
Ovo je uloga za koju ste se morali fizički i psihički pripremati?
Bio je to doista velik izazov i ne bih uspjela bez podrške mojih najdražih, ali i režisera, koreografa, kolega i svih ostalih ljudi koji su radili na filmu. Prve baletne korake počela sam uvježbavati godinu dana prije samog početka snimanja, ali i vježbe jačanja i treninge zagrijavanja kako se ne bih ozlijedila. Nakon dva mjeseca počeli smo s koreografijom koju smo uvježbavali svakog dana po osam sati. Sve mi je to pomoglo da uđem u psihu lika koji glumim. Počela sam shvaćati gotovo asketski način njezina života - ne piješ, ne nalaziš se s prijateljima, jedeš gotovo pa ništa…
 
Mnogi vam Oscar već stavljaju u ruke…
Velika je čast biti spominjana u tom kontekstu, kada dušu i srce utkaš u film. Nadaš se da će se svidjeti ljudima, ponijeti ih i izazvati pozitivne reakcije, tako da mi sve ovo dodatno iznimno laska.
 
Kako su vam se svidjele baletne cipelice?
To su sprave za mučenje. Znam da se balerine tijekom godina naviknu na njih, ali meni su se činile kao savršeno sredstvo za srednjovjekovna mučenja.
 
Na snimanju ste upoznali i Benjamina, čime vas je privukao?
U muškarcu tražim iste stvari kao i u prijateljima. Naravno, mora postojati i seksualna privlačnost… On je kao vaš najbolji prijatelj koji vas usto i jako, jako privlači.