Dnevnik gradske cure: Priznajem!

07/05/2013

Prije otprilike tjedan dana na Facebooku sam naletjela na stranicu na kojoj ljudi priznaju stvari iz svojih života, potpuno anonimno. Cura koja je mislila da se kaže sengvič. Tip koji namjerno mrvi čips u dućanu. Cura koja, kad radi sendviče za sebe i dečka, namjerno stavi bolje stvari u svoj. I ja sam htjela anonimno priznati svoje, ali onda sam odlučila zanemariti onaj dio s anonimnim

Zašto?!

To je prvo pitanje koje mi svi postave kad im kažem da plačem na pjesmu Waka waka. To, i jel sam pala na glavu nedavno. To sam skužila prije 2 godine, kad sam se vraćala doma s partija na kojem možda jesam, a možda nisam popila malo previše rakije. Krenula je Waka waka, a meni je krenula suza. Kad Shakira kaže: "Tsamina mina zangalewa, 'Cause this is Africa" - ja se slomim. Suze radosnice. Srce mi se ispuni nekom mješavinom ponosa i sreće, ko kad sretneš bivšeg i taman super izgledaš. Zašto, ne znam, možda sam u prošlom životu bila afričko dijete. Ili to, il sam na cracku.

Prva osoba u koju sam bila zaljubljena je…

Tonči Huljić. Imala sam 5 godina, i moj inventory se svodio na par stvari: Jedna Babrika s potrganom glavom, set bojica i kazeta grupe Magazin. To je bilo doba kada su još imali dobre stvari i nisu pjevali o sijamskim blizancima i ostalim medicinskim anomalijama. Tonči je bio jedan od prvih muškaraca koje sam ikada vidjela, s minivalom koji je bio ljepši od onog koji je furala moja mama. Postao je moj imaginarni prijatelj, i svaki dan bi se u vrtiću s njim i ostalim članovima grupe igrala lovice. Da sam dijete u današnjim okolnostima, zatvorili bi me u bijelu sobu s mekanim zidovima i dali mi Xanax - onda sam samo imala dečka Tončija. Kasnije, kad mi se više nije sviđao sam mu probušila oči s tehničkom i to je bio kraj naše veze. Tonči nije bio moj jedini poznati dečko.

Kad misliš da je Tonči dno, kopaj malo dublje…

Pet godina kasnije, već sam zaboravila na barbu Huljića. U međuvremenu sam imala kratki flert s Davorom Radolfijem (namignuo mi je sa pozornice u Vidri za vrijeme koncerta, još jedna pobjeda u životu šestogodišnjakinje), ali ostalo je na tome. I onda je došao Boris. Boris Novković. Bila bih najsretnija da sad lažem, ali ne, Boki je moja ljubav iz četvrtog osnovne. Iako mlada, bilo je očito da imam svoj tip muškarca: Visok, i možeš ga stavit u walkman. Trajalo je 2 mjeseca, ali u tih 2 mjeseca sam već smislila kako ću upoznat njega, uklonit glupu Emily i pokazat kurvi Tamari kuda idu izgubljene djevojke. Ako ne kužite ove reference, živjeli ste kvalitetan i normalan život.

Barenje je za porno glumice i drolje

Iako sam već u ranoj dobi imala ne jednog, nego tri imaginarna dečka/muškarca s estrade, sa 13 godina još uvijek nisam znala šta znači riječ "barenje", a još manje o čemu ljudi pričaju kad kažu da je Ivan "zabrijao" s Marijom. Prigodno, to su bile dvije najčešće riječi u vokabularu mojih prijatelja. U to vrijeme nije bilo Googlea na svakom koraku, ni foruma na kojima ti vješti znalci mogu objasnit sve - od toga kako crackirat igricu, do toga kolku plaću ja imam, pa sam napravila zreli izbor: Pravila sam se da znam o čemu pričaju. Za barenje sam mislila da je neki prljavi čin koji uključuje penetraciju (nisam bila odlučila gdje i čime), za brijanje sam mislila da je neka nova stvar koja se radi u parkiću, kao klackanje ili ljuljanje, jer su Ivan i Marija uvijek išli brijat u parkić. Otkrila sam se kad sam se jednom pozvala da idem brijat s njima. Ivan me optužio da ga pokušavam zbarit. Ja nisam znala šta se događa.

Mislila sam da je soja ptica

Sojini medaljoni. Za dijete koje je nikad nije došlo u kontakt sa nekim tko je vegan/vegetarijanac/Hare Krišna, bilo je sasvim logično da ću pretpostavit da je to ptica. Medaljoni se rade od životinje, pitaj bilo koga (tko nema Google). Osim toga, mislila sam da se iz jajeta iz dućana može izleć pile ak sjediš na njemu, pa sam sjela na njega i puklo je. Lokacija koju sam odabrala za ovo je bilo ispred zgrade u kojoj sam živjela, jer je to najbolje mjesto za bit kokoš.

Ne mogu odvojeno jesti pudinge

One male, od vanilije i čokolade. Ne mogu se odlučit koji mi je finiji, pa svaki put jedem oba odjednom: Žlicu vanilije, žlicu čokolade. I na kraju imam napadaj panike jer ne znam s kojim bi završila. A mislili ste da je Tonči najgore što imam za reć.

Znam sve tablice

Kad sam išla u srednju, i na faks, bilo mi je dosadno kad sam hodala po cesti pa sam prvo naučila čitat sve riječi sa izloga unatrag. Adas ugom ozrb i zeb amelborp tatičorp ukavs čejir gartanu. Što je super kvaliteta koju žena može imat, uz dobre manire i znanje kako napravit burek, reći će ti svaka baka. Nakon riječi unatrag, naučila sam sve tablice na autima, i slova koja im pripadaju. Znam najčešća i najrjeđa slova koja dolaze poslije brojeva, i često znam prepoznat koji je auto iz mog kvarta, kad ga vidim negdje drugdje. Neke susjede raspoznajem po tablici. Onaj lik ZG-455-CK. Osim što mi ovo omogućuje da jednog dana postanem suradnik CSI: Zagreb, garantirano me štiti od trudnoće i seksa općenito (dečkima ovo nije kul tema razgovora u klubu, sudeći po ZG-4219-BA).

Bluffin with my muffin

Ima jedan dečko koji živi u uvjerenju da ja radim najbolje muffine na svijetu. I već sad, dok čita ovu rečenicu, na ustima mu se razvlači smiješak pomiješan s nevjericom, a temelji na kojima je izgradio mene kao osobu u svojoj glavi ruše se kao kule od pijeska (gledala sam Aladdina danas). Čokoladni, punjeni Nutellom, mekani i sočni, stvarno su najbolji muffini koje sam ikad jela. Muffini nakon kojih ti muškarac kaže: "Tebe treba ženit". E pa ne radim ih ja, iz vrećice su. Ja umiksam, složim, dodam Nutellu, i sve ostalo, ali tajni sastojak nije ljubav, nego doktor Oetker. U moju obranu, probala sam napravit svoje, i imaju okus po pužu i stiroporu, pa sam prešla na ove iz kutije. Još uvijek su fini, još uvijek su moji, al ne treba ženit mene, osoba koju ti želiš ženit je Hans iz Njemačke koji stisne gumb na traci za punjenje. Isej, redep is.

Foto: Filip Dizdar, Ilustracija Index

Izvor: Index.hr

Cosmopolitan.hr

Preporučujemo

Komentiraj

Novo