Dnevnik gradske cure: Mark as spam

05/11/2014

Problem su ove prikrivene Anđelke koje glume da su drage i dobre. Jedna takva mi se javila u nedjelju nakon nastupa

O ČEMU da danas pišem, Kolinda? "To je teško pitanje, Andrea." Znam Kolinda, sva pitanja su teška.

Možda o Shakiri. Da.

Shakira.

U nedjelju sam u onom showu u kojem pjevam pjesme od pjevača i plešem plesne plesove imala zadatak glumit Shakiru - i pobijedila sam. To je bilo lijepo jer JE. Kad sam pola sata kasnije uzela mobitel u ruke, bio je vruć ko volan u autu na ljetni dan. Devetsto poruka, sedamsto poziva, osam tisuća Whatsappova - sad znam kak je ekipi koja organizira koncerte na dan koncerta. Mogu samo mislit kak je bilo mom kolegi Petrekoviću, koji je toliko dobro skinuo Tinu Turner da su mu se ljudi vjerojatno javili iz prošlosti i čestitali mu na Myspaceu.

Sljedeći tjedan sam Senna M, jer me gospođa Karma primijetila u prošloj kolumni i odlučila se lički rukovat s mojim životom. Mislim, veselim se, onako kak se veseliš kad od tete za Božić dobiješ udobne gaće i kažeš: "Oduvijek sam htjela udobne gaće, hvala teta" - i misliš da su te udobne gaće najgore ikad i smišljaš kak ćeš se osvetit teti koja ne zna kupovat poklone, ali onda ih jednog nedjeljnog popodneva obučeš jer ti je dosadno i shvatiš da te gaće nisu samo najudobnije gaće koje si ikad stavio u usta, pardon, na sebe, nego i da sa strane imaju ušiven džep u koji možeš stavit čips, što znači da iz udobnih gaća možeš jest dok gledaš serije. I onda si sretan. E - to. Senna M je moja sretna udobna "gaća" sa džepom za čips. Nemoj tražit da ti objasnim ovu paralelu jer sam opet na prehladbenim lijekovima i imam čudne ideje i porive, tipa da stavim u oglasnik broj od bivšeg i napišem: "Seksualno me uzbuđuju slike dlakavih nožnih palčeva, šaljite na Whatsapp". To zapravo uopće nije najgora ideja na svijetu.

Uglavnom, Shakira. Dobila sam čestitke. Dobila sam bračne ponude (i prisilne bračne ucjene). Dobila sam i bijesnu poruku od mlade djevojke koja se ljuti jer nikad nije čula za mene a sad sam joj u televizoru i to joj remeti energetsko polje oko goblena, ne znam. Zove se Maja, ali ću zbog zaštite identiteta promijenit ime u Anđelka.

Oduvijek me fascinirao taj "ja nisam čuo za nešto, pa to sigurno ne valja" moment. Guglaj, sestro svoje majke! Ne samo mene, jebeš to, Guglaj sve za što nisi čuo. Guglaj šta je "pecipala" i dobit ćeš ideju za fini desert, guglaj "the answer to life, the universe and everything“ i dobit ćeš Anđelkin IQ, guglaj nitrovazelinizam i nećeš dobit ništa jer sam to sad izmislila, ko i peronosporu penisa. Nemoj živjet u svijetu u kojem činjenica da TI nisi čuo za nešto znači da to nešto ne valja, jer po toj logici i po tvojim slikama, Anđelka, ne valjaju ni zubari jer ni za njih nisi čula (ili na fotkama koristiš filter "efekt trule bundeve", u tom slučaju se ispričavam).

Srećom, na Facebooku postoji komanda "Mark as spam" - ona uzme sve razdražene Anđelke ovog svijeta i stavlja ih u Facebook Čistilište - mjesto gdje u ritmu trule bundeve za ples mogu vikat, vrijeđat, zazivat Željku Markić na španjolskom, i nitko ih nikad ne čuje. To je lijepa opcija. Kao kad sa domaćeg pekmeza ideš maknut onaj gornji dio koji se počeo kvarit - "mark as spam" je žlica koja miče zelenkasti sloj pekmeza od marelice i ostavlja samo lijepi, mirisni sloj narančaste sreće koju ćeš namazat na palačinku i doživljavat oralnu katarzu.

Mark as spam.

Al lako za Anđelke ovog svijeta, one su jednostavni organizmi. Ona je ljuta, izvrijeđa te, ti ju označiš žigom spema, i kraj. Nema je. Gotovo. Problem riješen. Ona vječito viče u Čistilištu, guši se u smradu vlastitih verbalnih fekalija, i nitko ju ne čuje. Problem su ove prikrivene Anđelke koje glume da su drage i dobre.

Jedna takva mi se javila u nedjelju nakon nastupa. Cura iz razreda s kojom sam se družila do četvrtog osnovne, i to je bio zadnji put kad smo se družile jer smo otišle u različitim smjerovima. Ona je otišla u smjeru lijepih žena koje prolaze kroz grad, ja sam otišla u smjeru "djevojko, nudimo ti ulogu u Vucinom spotu, glumit ćeš janje koje je bilo u automobilskoj nesreći." Bila je fakat lijepa. Kad bi hodala, kosa bi joj poskakivala u polu-slowmotionu, ko na reklami za omekšivač. I bila je popularna, što među djecom, što među roditeljima - jedna od onih cura koje bi došle na rođendan i od tuđih roditelja dobivale komplimente tipa: "Kakva si ti ljepotica" i "Ti se moraš bavit manekenstvom." I ja sam dobivala komplimente od tih istih roditelja, tipa: "Imaš lijepu prijateljicu" i "Narasli su ti zubi, neki čak i u ustima, odi se igrat sa sjekirom. Ne moraš pazit." Ali družile smo se, jer to radiš kad si klinac i kad je devedeset treća - družiš se sa svima, pričaš o Toniju Cetinskom i sanjaš o danu kad ćeš skupit dovoljno para da si napraviš isti minival kao njegov.

Danas se ona druži "samo sa celebritijima." Ovo nije rekla-kazala, ovo je ona "kazala-kazala." To se zna. Ona zapravo konkretno ne radi ništa (nedavno me kolega s posla pitao: "Tko njoj kupuje hranu?"), ali voli se stat pored nekog tko nešto radi i završit na fotografiji u "visokom društvu." Bok Zoran Šprajc kojeg ne poznajem, samo da vas pozdravim dok je fotograf u blizini i senzualno vam pomilujem lakat u nadi da će u novinama izać ŠKANDAL pa da na špici mogu glumit da se skrivam od paparazza kojima sam javila da ću bit na špici. Nebitno, nek to radi, meni ni iz džepa ni u džep. Do ove nedjelje. Jer je ove nedjelje ona odlučila da sam ja postala osoba kojoj je zgodno senzualno pomilovat lakat.

"Eeeeeeeeeeej kokili" - kaže ona meni. Ak nešto mrzim, to je kad si žene međusobno govore "koka." Zašto to govoriš? Jel idemo na kavu ili idemo snest jaje? O kokili da ne pričam. Čekaj da nanesem tanak sloj vazelina da mi se lakše uvučeš u dupe, kokili. "Kaj ima novog? Mogle bi na kavu jedan dan, pusek :*" - kaže sva razdragana, ko da smo daleka izgubljena rodbina koja se ponovno spojila.

U tom trenutku sam shvatila koliko je Anđelka zapravo prekrasna osoba. Je malo bezobrazna i ljuti se bez razloga, ali barem je iskrena. Bez kokili. Bez kakili. Ova druga je toliko full of shit da se može zaposlit kao TOI TOI wc na festivalima.

Ima ona jedna super izreka koja kaže: "Karakter čovjeka možeš lako prosuditi po tome kako tretira one koji ne mogu napraviti ništa za njega." I tog se uvijek držim, po tome procjenjujem ljude. Lako je bit dobar i pristojan prema ljudima koji ti mogu pomoći, ali tek kad se ponašaš lijepo i prema onima koji za tebe ne mogu napravit ništa, tek tad za sebe možeš reći da si dobar. Inače si oportunističko govance.

Nedavno sam imala susret s jednom baš takvom - show je tek kretao, (Anđelka još nije znala da nije čula za mene), i našle smo se u istoj prostoriji na jednom događanju. Eventu, if you will. Ona nije znala tko sam ja, zašto i bi, tome i služe upoznavanja, ali ja sam znala tko je ona, pa sam joj pružila ruku i rekla: "Bok, ja sam Andrea, drago mi je!" Ruka koju mi je nevoljko pružila je bila hladna i nezainteresirana - ko da sam u ruku stavila puža, a ne ruku žive osobe. Nije me ni pogledala, promrmljala je ime kao da se sa mnom rukuje za kaznu i otišla milovat poznate laktove. U međuvremenu je od poznatih laktova saznala da ću bit na u Anđelkinom televizoru, i vratila se. Ne samo da se vratila, nego se okrenula na peti ko Basil Fawlty u epizodi Fawlty Towersa kad skuži da je cijelo vrijeme bio bezobrazan prema inspektorima (hajfajv svima koji znaju o čemu pričam, ostali - Guglajte, gledajte, bit će vam drago). Prišla mi je razdragano i sretno, s osmijehom na licu, toplim kao svježi burek. "Ja sam Ana, draaaago mi je!" Izmislila sam ime, ali poanta je tu.

Već sam se par puta susrela s ljudima koji me prije nisu pozdravljali a sad me zovu "dragaaaa!", ali jbg, tak to ide - na eventima je uvijek već uhodana ekipa, a ja sam na njima sramežljiva (true story) i pričam samo s konobarima jer je kod njih hrana - ali show u kojem sudjelujem sa sobom nosi i to da ljudi vole komentirat stvari sa mnom, pa se nekako razvije konverzacija i uđeš tu u uhodanu ekipu. Većinom su to sasvim ok ljudi koji mogu djelovati zastrašujuće outsideru, ali to je sasvim prirodan proces integracije u novu okolinu. Kad sam prvi put vidjela Sementu Rajhard na eventu, nismo puno pričale jer nismo imale o čemu. Sljedeći put smo pričale više. Sljedeći put još više. Ne možeš zamjerit strancu što nije bio tvoj prijatelj dok ste bili stranci. Ali možeš zamjerit strancu što te odjebao kao zadnje govno i vratio se kad je skužio da imaš prikladan lakat za milovanje. Od "Ja sam Andrea, drago mi je" u kojem me odjebala do "Ja sam Ana, draaaago mi je" u kojem mi je htjela ponudit ključ od stana i zdravi jajnik nije prošlo par evenata - prošlo je 12 minuta. Dvanaest minuta od mlohavog puža do najbolje prijateljice. Ana bi sad bila draga, fina, šaljiva, Ana bi da se ljubimo u obraze i pozdravljamo s "Bok, draga!" Nećemo, Ana, jer to što si sad draga je 12 minuta prekasno. Da si stvarno draga, bila bi draga i prvi put, kad si mislila da moj lakat nije lakat uz koji se zgodno naslonit na fotki. KARAKTER, Ana - način na koji tretiraš ljude bez obzira na to može li ti njihov lakat pomoć ili ne.

Ana - mark as spam, jer je spam-osoba. Kao što vrijedi u inboxu na Facebooku, vrijedi i u stvarnom životu. SPAM na sve ljude koji su ljubazni samo kad im trebaš, a kad ti trebaš njih, nestaju brže od 100 kuna utočenog benzina. Spam na ljude koji su dobri s tobom samo kad ti ide dobro. Spam na ljude koji su bezobrazni prema konobaru, prodavačici, teti čistačici u firmi jer misle da su iznad njih, jer će ti isti ljudi sutra bit bezobrazni prema tebi kad im više nećeš trebat. Spam na curu koja me nakon 20 godina pita kaj ima novog jer joj je sad zgodno stajat pored mene u društvu.

"Kaj ima novog?" Evo ne znam otkud da krenem, kokili, jer se nismo vidjele neko vrijeme, ali ukratko -završila je Santa Barbara, uvedena je kuna, Tony Cetinski se ošišao, umro je Tuđman, ukinuli su Bubi sladoled, ja sam završila osnovnu, srednju, fakultet a za cijelo to vrijeme Will Smith nije ostario ni jedan dan, ispale su mi trojke, četvorke i petice i narasle nove - trajne, narasla sam 40 centimetara, došo je Google, imamo mobitele, Pluton više nije planet, možeš bit na internetu i pričat na telefon u isto vrijeme bez da ti pukne veza, znanstvenici su otkrili da je masnoća nezdrava, da je masnoća ipak zdrava, da je ipak nezdrava, da je zdrava, da je ipak nezdrava, da ipak ne znaju, vratili su Bubi, ukinuli su Bubi, Magazin je promijenio 5 pjevačica, dobili smo Mekdonalc, žvake više nisu u listićima, Kosovo je proglasilo neovisnost od Srbije, Sandi Cenov više nije moj imaginarni dečko, bili smo na Marsu i doveli Marija Petrekovića, izašli su Heroes of Might and magic 1,2,3,4,5,6, moj bratić se rodio, odrastao i upisao prvu godinu faksa, Michael Jackson je promijenio šest nijansi i na žalost otišao gore, kod Freddieja, Vlatka Pokos je prestala čekat petak, David Hasselhoff je propao kao i hrvatsko gospodarstvo, ulošci imaju 90 puta veću moć upijanja i izumljena su krilca, žileti su sa 2 oštrice napredovali na NEVJEROJATNIH 5!!! (ne znam zakaj tak sporo), crni kruh je prestao bit jeftin i postao je skuplji od bijelog, al nije bed ako ga tanko režeš … ima još, ali to je ukratko to.

Kaj ima novog? Teško pitanje. SVE je novo. Jedine dvije stvari koje se nisu promijenile, kokili, je to da onaj free trial od Win rar-a koji smo skinule '93. još uvijek traje i to da si ti i dalje malo govance. Nećeš mi dirat lakat. Mark as spam.

Andrea Andrassy je Index Rouge cura koja pokušava balansirati između posla, fakulteta i karijere komičarke, ali pritom pronaći i frajera iz svojih snova. Naravno, u svemu tome nailazi na zapreke, poznate mnogim djevojkama.

Foto: Joanna Paciorek, Ilustracija Index

Cosmopolitan.hr

Preporučujemo

Komentiraj

Novo