Dnevnik gradske cure: E, fakat zajebane

11/06/2013

Magistar. Došao je i taj dan. To sam ja. Budućnost Hrvatske. Ponos fakulteta. Među pametnima u redu na Burzi. Hajfajv! Nakon 8 godina (temeljitog kampanjskog) studiranja, napokon sam gotova. U subotu sam imala promociju.

Osjećaj je super. Daju ti togu, daju ti kapicu, i na trenutak se osjećaš kao da stvarno ulaziš u svijet prilika i sreće - al onda ti kažu da kasnije uredno vratiš togu jer su još dvije promocije iza tvoje, pa se vratiš u realnost. Nisi poseban. Toga nit je nova, nit je oprana Perwollom, nit je oprana. Ali svejedno, osjećaj je super. Hodaš prema faksu i znaš da više nikad, ikad nećeš ulazit u zgradu u grču i molit se da prođeš ispit. Superioran među onima koji još nisu došli do tog dijela, osjećaš se mudro kao The Oracle u Matrixu i imaš potrebu stavit ruku na ramena mladim studentima i reći im: Tvoje vrijeme stiže. Al nećeš jer nisi sociopat.

Lica koja si mrzio i njihovi vlasnici kojima si do jučer pridavao atribute tipa: Kuja, luda kuja i frustrirana kuja koja se razvodi pa je nadrkana - izgledaju kao prijatelji. Položio si ispite, sve je zaboravljeno. Ako i nisi sve zaboravio, u govoru će ti bit jasno rečeno da moraš čuvati ugled fakulteta i paziti da o njemu pričaš samo u superlativima.

Prisega je dana. Superlativi i ponos. Bilo bi ružno da prekršim obećanje. Zato ću podijelit s vama sve što mi je bilo SUPER tijekom studiranja:

Upisi su bili super!

"Marš van!" - to su bile prve riječi koje je moja mama čula od tete u referadi kad ju je išla pitati kamo treba odnijeti neke papire za upis. Kaj si moja mama umišlja, traži informacije od žene kojoj je posao davanje informacija. Glupača. Nek ode u sobu 6 i nek se tamo informira. Otprilike ko da ti kurva zalijepi šamarčinu jer si ju tražio seks. To je bilo super.

Referada je super super!

Radno vrijeme 2 sata dnevno usred dana? Može! Kao što liječnici imaju Hipokratovu zakletvu, tete u referadi vjerojatno polažu Birokratovu zakletvu: Nećemo dizat telefon, a u ta dva sata rada ćemo pokušat dat što manje konkretnih informacija zainteresiranom studentu. Bit ćemo nadrkane, bezobrazne i uvijek paziti da nam brkovi budu postojani.

*Tete iz referade ove vrste više ne rade tamo, sada su tamo drage, pristojne žene koje ti pomažu, ali kada sam ja krenula, unutra je bila Hitlerijada.

Soba 6 je super!

U nju te pošalju iz referade, da pitaš informaciju koja je ključna za upis, a u sobi 6 ti kažu da oni nemaju tu informaciju i da odeš u referadu. Vjerujem da postoji barem 15 ljudi na faksu koji još uvijek putuju na relaciji referada- soba 6 - referada, ko Tom Hanks u filmu Terminal, osim kaj ih ne jebe Catherine Zeta Jones nego zločesta mustača.

Rokovi su super!

Zašto bi netko na web stranicu od faksa stavio točno vrijeme i mjesto pisanja ispita, kada je lakše da svi dođu osobno provjerit na vrata kabineta? Kilobajti su skupi, a kad si na Internetu, zauzet je telefon, nek Katarina iz Karlovca dođe busom i nek provjeri kad je ispit. Ak je netko slučajno zaboravio zalijepit obavijest na vrata, nek ode na bus i nek visi na forumu do ponoći. To Katarinu uči strpljivosti i činjenici da je informaciju potrebno iskopat.

Ispiti su super!

Studenti pišu ispit na koji treba donijeti vlastiti papir? Idemo im ne reć, nego ih pustit da dođu bez papira. Istina, plaćaju školarinu i mogli bismo im poklonit barem to, ali što ih to uči o svijetu? Da će sve dobiti na pladnju! Ne samo da ti neće dat papir, nego je meni jedna profesorica jednom usred ispita prijetila da mi neće priznat ispit jer nemam onaj spojeni papir kao iz sredine, nego pojedinačne listove. Bilješka za kolege: Ako ti ne da papir, možeš pisat na bilo čemu. True story. Ak ti ne prizna ispit, dekan hoće.

Ispiti su super Vol.2!

Moram prozvat studente da vidim je li sve u redu? Al na Facebooku imam request za Songpop. Prozvat ću ih na kraju. Ja sam zbog ovoga pisala ispit sa Bolonjcima (koji je teži), umjesto sa svojim Nebolonjcima (lakši), jer me profa nije prozvala i nije skužila da moram u dvoranu pored. Morala sam ponovno na ispit, jer, kako profesorica koja me prozvala pred cijelom dvoranom kaže: "Kolegice, vi ste namjerno sjeli u krivu dvoranu i pisali teži ispit jer želite opstruirat naš sistem". Da. Jer to studenti rade. Koji put odem pisat ispit na FER, čisto iz gušta.

Studenti su super!

Stoje dvije cure ispred kabineta i komentiraju ispit koji je full težak. "Mislim onak, fakat katastrofa" - kaže prva. "On je manijak" - kaže druga, a prva se nadoveže: "Znaaaam, mislim ono, kakva su to pitanja na ispitu?! Kaj on očekuje, da ću ja pročitat cijelu knjigu od 300 strana?!" Ta cura će kasnije komentirat kako je profesor kreten i da ju je full mrcvario na ispitu. Nije. Glupa si. I super!

Suradnja je super!

Pola 12. Ispit točno u podne. Na vratima profesora ne piše ništa, ispit je premješten u drugu dvoranu. Tajništvo katedre za studente radi od 12, meni je strka. Kucam. Ulazim. Ponizno se ispričavam na smetnji, ali imam pitanje od iznimne važnosti. Unutra sjedi nešto što liči na košnicu obavijenu viskozom. "Dobar dan, oprostite" - ne diže pogled, nego važno klika po ekranu. "Znam da ovo nije vrijeme za studente ali premješten mi je ispit"… Diže pogled i gleda me kao što gledaš govno koje ti se uvuklo u đon ili spot od Ave Karabatić. "Kolegice, radno vrijeme za studente je od 12 sati". Inzistiram: "Znam, ali molim vas…" - "Kolegice, radno vrijeme je od 12 sati!". Jebe se njoj što ja gubim rok, ona radi tek za pola sata. Nagnem se i vidim da igra Farmville. Na listi prioriteta, ja sam joj ispod virtualne kokoši. Gaudeamus igitur!

Na stranu sve negativne strane, kao što sam rekla - osjećaj kada završiš je stvarno super. Fakultet je mjesto na kojem stječeš znanje, ali ne samo ono iz knjiga - tamo će te najbolje pripremiti za život. Tamo ćeš naučiti da nisi uvijek prioritet, da ćeš u životu naletjeti na kretene koji će se iživljavati na tebi, na male ljude koji pokazuju moć kad ne treba, i da je matematiku izmislio Đavo na LSD-u! Sve u svemu, faks će mi ostati u lijepom sjećanju, a onoj gospođi koja je hranila kokoši umjesto da mi pomogne: Dabog da vam se u CD plejeru zglavio Josip Katalenić. Šalim se, super ste.

P.S. Prva slova naslova možda jesu a možda i nisu inicijali faksa. Jesu? Nisu? Možda znaju u sobi 6.

Andrea Andrassy je Index Rouge cura koja pokušava balansirati između posla, fakulteta i karijere komičarke, ali pritom pronaći i frajera iz svojih snova. Naravno, u svemu tome nailazi na zapreke, poznate mnogim djevojkama.

Foto: Filip Dizdar, Ilustracija Index

Izvor: Index.hr

Cosmopolitan.hr

Preporučujemo

Komentiraj

Novo