Dnevnik gradske cure: Čokolada s grožđicama

16/09/2015

Dabog da ti odsad pa nadalje gosti uvijek poklanjali čokoladu s grožđicama. Da ti Internet ima lošu protočnost podataka taman u tvojoj sobi i da ti je na pornhubu uvijek buffering. Da ti sarma bude hladna u sredini kad ju podgriješ.

DOBRO, nek se i Hrvati jednom utope među Česima, kaj sad? Nije sreća najveća, ali ak niš drugo, bar su zaradili ovi što drže firmu koja je printala Eurobasket zastavice #brightside

Prije nego što krenem, imam par pičkamaterinih za podijelit i ispričavam se kulturnom puku koji je ovdje došao po dašak elegancije, ali dužnost je dužnost i bit ću kratka. 

Dakle, abecednim redom PM svim junacima koji su u četvrtak zviždali repki na tekmi protiv Gruzije. Sramoto buđava. Ti nisi navijač, ti si uzaludno govance bezobrazno (ako imaš majicu na kockice, još gore). Ak ih voliš samo kad pobjeđuju, ne voliš ih uopće. Možemo sad do besvijesti pametovat o pravdama, nepravdama i Srbijama, o tome kak bi TI to full drugačije organizirao jer si najpametniji član Svemira, o tome da Tomić-pola-čovjek-pola-Eiffelov-toranj nije Kasun i da Bogdanović-potres-mozga-i-ipak-moli-da-igra nije Gira, da Perasović nije Spahija i da Šarić nije Maja Šuput, ali na kraju dana, ako ih ne možeš bodrit kad im je teško i kad im najviše treba, ne zaslužuješ ni uživat kad je dobro. Ili si s njima, ili nisi, nema polovično. Dok ti zviždiš jer si stavio džeparac na kladu i sad si živčan jer te sjebao jedan par, dolje na terenu su ljudi kojima puca srce dok četvrtine izmiču na tabli. Da si ikad pomirisao sport kao kategoriju, to bi ti bilo sasvim jasno. Ne moraš bit sretan kad gube, ali možeš dat situaciji dostojanstvo. Plus, budimo realni, herpesu ljudski - svi znamo da bi ponosno stavio sliku sa Simonom na Fejs samo da si uhvatio šansu da se slikaš. Hešteg doktor, hešteg samojako, hešteg idemodaljenemavezedečkisvismouzvas. Dušo oronula, mami si doma zviždi. Dabog da ti odsad pa nadalje gosti uvijek poklanjali čokoladu s grožđicama. Da ti Internet ima lošu protočnost podataka taman u tvojoj sobi i da ti je na pornhubu uvijek buffering. Da ti sarma bude hladna u sredini kad ju podgriješ. Ma kurac, da ni NEMAŠ sarmu. 

Evo sad mi je lakše. 

Nego, odlučila sam bit pozitivna osoba koja traži ljepotu u svemu oko sebe (zanemari gornji dio). Pročitala sam neki citat koji kaže da ljudi koji su lijepi iznutra vide ljepotu u svemu, pa sam odlučila bit lijepa iznutra jer je to moderno. Genetski nisam napravljena da tako razmišljam. Cinična sam, na tatu, koji je u buketu cvijeća prvo primijetio smrdljivog martina. Ljudi vide proljeće, ja vidim početak znojnih pazuha u tramvaju. Takav mi je mozak, sivo-crno-smeđe boje, spreman na tmurne scenarije.

I živciram se onda. Na sve strane, jer su "ljudi glupi i sebični i fucktardirani i ne znaju živjet u svijetu" na sve strane. Ovaj idiot koji mi se parkirao ispred kuće preko 2 parkirna mjesta, pa JA moram malo dalje i onda moram hooodat skroz do ulaza jer on ne shvaća koncept linija.  Glupa stara babetina u Pošti koja je obavila sve što je imala za obavit i sad ćaska sa službenicom dok se MENI žuri. Koza za volanom koja ide 32 tamo gdje bi mogla ić 70 i sad JA ne stižem na semafor jer je ona koza. Zanimljivi smo mi ljudi, prirodno nam je da sve doživljavamo osobno, čak i kad ne bi trebali. POGOTOVO kad ne bi trebali. Na primjer, ovaj što zviždi na tekmi jer Šarić NJEMU nije pogodio tricu. A ko si ti?! Ko sam ja?! Gdje je Claudia Beni?

Svijet ti postane puno ljepše i ugodnije mjesto za život kad shvatiš da svi ovi ljudi koji TEBE živciraju jer su kreteni prema TEBI zapravo uopće nemaju veze s tobom. Oni furaju svoj film u kojem ti nisi glavni glumac, nisi ni sporedni - ti si statist koji nema puno utjecaja na situaciju. Govorim ti o situacijama u kojima se iznerviraš iako znaš da to što se nerviraš ništa neće promijenit. Samo će pogoršat stvari - tebi. U prometu. "Vidi ju stoji sa sva 4 taman kad JA želim proć pička joj materina." U redu za blagajnu. "Vidi kak sporo vadi taj sitniš, aupičkumaterinu AJDE!" Doma, na kauču. "Jebo te televizija stalno su reklame dok JA pokušavam gledat film." Ništa od ovog se neće promijenit ako se nerviraš. Ljudi će i dalje stajat sa sva 4 taman kad je TEBI nezgodno. Bakice će i dalje vadit sitniš baš kad se TEBI žuri. Reklame će i dalje trajat dulje od nekih mojih veza. Možeš se nervirat, a možeš i shvatiti da ti je potrebna jednaka količina energije da se iznerviraš i da iz toga izvučeš nešto dobro. 

Ljudi su blesavi, jer vole zapamtit loše stvari i zaboravit one dobre. Da, na putu do posla ti danas sa sva 4 stoji "glupača" zbog koje se moraš prestrojit i to ćeš zapamtit, ali koliko često zapamtiš situaciju u kojoj je na putu do posla bilo sve u redu? Kad su ti se potrefili semafori, kad nije bilo gužve, kad si došao na odredište bez ikakvih smetnji? To nikad ne proslaviš, a ako se već nerviraš kad nije idealno, mogao bi slavit kad JE idealno. Onda bi skužio da češće slaviš nego što gunđaš, pa bi imao manju potrebu gunđat. Danas je ispred tebe u redu za blagajnu bakica koja sporo vadi sitniš, ali koliko puta do sad si sve obavio bez komplikacija? Zašto to ne zapamtiš? Zašto pamtiš samo kad ne valja? Je, na telki su reklame koje traju do besvijesti, ali koliko često ti te reklame posluže za pišanje, za napravit sendvič, za otić na Fejs i napisat da su reklame dugačke? 
Naravno da su stvari nekad potpuno ružne i nemaju dobru stranu (jel netko rekao Katalenić?), ali u većini slučajeva su onoliko ružne koliko im ti dozvoliš da budu. Kad su u pitanju sitnice koje ti sjebu dan, najčešće ti ga sjebu jer im ti dozvoliš. 

Idiot koji mi se parkirao ispred kuće preko 2 parkirna mjesta i sad ja moram hodat skroz do ulaza. Živim pored doma zdravlja, možda nije imao vremena poravnat auto jer je vozio klinca doktoru. 

Glupa stara babetina u Pošti koja je obavila sve što je imala za obavit i sad ćaska sa službenicom dok se MENI žuri. To ćaskanje traje maksimalno dvije minute, a njoj je možda jedini razgovor koji će imati cijeli dan jer ju njeni posjećuju samo vikendom. Dvije minute i ja sam na redu. 
Koza za volanom koja ide 32 tamo gdje bi mogla ić 70 i sad JA ne stižem na semafor jer je ona koza. Možda je nesigurna na cesti, a semafor se ponovno pali za minutu i pol. Stignem poslušat još jednu Taylor Swift jer imam ekstra vremena. Zašto da urlam na kozu kad mogu urlat "Ju gat det Đejmz Din dejdrim luk in jor aaaaj!" 

Kad god ti neka sitnica pokvari dan, pokvari ti ga jer uz sitnicu sam stvaraš priču koja paše tvojoj teoriji zavjere da su svi tu da TEBE sjebu. A nisu. Nitko nije tu da te sjebe. Sjebeš samog sebe jer si umjesto lijepe, ispričaš ružnu priču. 

A uvijek si možeš ispričat lijepu priču, barem kad su sitnice u pitanju. O svemu. 

O gužvi. O parkingu. O redu u Pošti. 
Čak i o zviždaču koji u četvrtak fućka protiv onih koje je još prošlu nedjelju hvalio. 

Zajebavam se, on je samo šupak. 

Andrea Andrassy je Index Rouge cura koja pokušava balansirati između posla, fakulteta i karijere komičarke, ali pritom pronaći i frajera iz svojih snova. Naravno, u svemu tome nailazi na zapreke, poznate mnogim djevojkama.

Foto: Joanna Paciorek, Ilustracija Index

Izvor: Index Rouge

Cosmopolitan.hr

Preporučujemo

Komentiraj

Novo