Cosmopolitan

Kažu da se žene na prvi pogled mogu zaljubiti samo u cipele ili odjeću, ako je po tome suditi ja sam uvijek zaljubljena… Baš danas dogodila mi se ljubav na prvi pogled sa haljinicom …Ali nažalost i ova je kao i svaka bila neuzvraćena…Kao da mi je sam vrag govorio da uđem u dućan…A ušla sam samo sa mišlju da malo“ napasem oči“…Ona je tamo stajala…Ruka mi je odmah poletjela prema njoj ,…Bila je haljinica mojih snova…Prekrasna….Bila sam kao dijete u slastičarnici , željno okusa, nečeg novog…Recesija je i kod mene učinila svoje, već dugo nisam sebi ništa kupila, mislim jesam, ali to nije bilo TO, nije bila ljubav na prvi pogled …Već sam sebe vidjela u njoj, dok sam prebirala po veličinama.. Prodavačica je u meni već vidjela potencijalnog kupca, njena nazočnost me je živcirala, pogotovo kada me pitala treba li mi pomoć, da mi treba pomoć vodila bi za sobom Marka Grubnića ,NE, sama znam odabrati i naći što mi treba…Fucking shit nigdje nije bilo moje veličine,a i bila je bezobrazno skupa.. Zar je moguće da su sve cure u gradu postale size 36, zar to zadnje ne ostaje na policama, zar ne postoji nikakvo sniženje?Milijun misli…Razočarana sam izašla iz dućana…Istodobno sam bila sretna i tužna …Ipak mi nije bila suđena..Poželjela sam na trenutak da sam sponzoruša koja sa jednim telefonskim pozivom rješava haljinicu , i dok dođe doma već ju čeka u ormaru, ali nažalost sama sebi nisam dovoljan sponzor..
Htjela sam se vratiti unutra bar da je probam da se uvjerim kako bi mi stajala, ali koja korist, bi li mi bilo lakše…?' U posljednje vrijeme počinjem primjećivati prave simptome ovisnosti ne mogu otići nigdje da bar sebi nešto ne kupim,čak bi i u trgovini sa alatom nešto pronašla, previše sam se razmazila, osjećam unutra dijete koje moli i plače ako ne dobije sve što zaželi..Previše si dopuštam i popuštam da me obuzima , jer znam da će me dugo ako mu ne udovoljim gristi iznutra…Kako unutarnjem reći NE…??Valjda ću se opametiti kada budem stajala i čekala red ispred zavoda za zapošljavanje...Hoće li mi tada na umu biti haljinica, od koje bi mogla pristojno živjeti tjedan dana ??Treba mi definitivno stručna pomoć, trebam ukrotiti i preodgojiti dijete u sebi i naučiti ga da ne može dobiti svaki put što zaželi…Ali barem se tješim da u ustanovi neću biti sama jer svaka druga žena boluju od tog sindroma ...Kupnje nečega koje će biti ili uopće neće biti upotrebljeno, nošeno..
Možda se samo zavaravam, razmišljam koliko će moja sreća trajati ako ju vidim u ormaru, koliko će mi biti zanimljiva, do sljedeće subote kada će biti ostavljen da čeka neku drugu priliku, jer je već imala svoju premjeru.Možda je i ponekad bolje zatvoriti oči…i ne dozvoliti djetetu u vama da vas pobijedi.