Cosmopolitan

Dole sam uskoro upoznala simpaticnog decka,ali njega nisam mogla zaboraviti. Nazvala bih ga I pricali bismo. Jednostavno zvuk njegovog glasa bi me ucinio toliko sretnom,kao moja licna doza heroina. Pricao mi je kako je kod kuce dosadno,da je njegova mama otisla kod rodjaka,pa bismo se zezali da je steta sto nisam doma. Doma nisam dolazila,a kad bih dosla,na brzinu bih mu ispricala sta ima novo. S novim deckom mi je bilo predivno,zaljubila sam se do usiju I bila sam sasvim uvjerena da sam ga zaboravila. Ipak,kad bih navece zatvorila oci,zamisljala sam njega. Nedostajao mi je I htjela bih njemu prvom ispricati sta me tisti I sta me usrecilo tog dana. A njega nije bilo. Kad bih ga pozvala,nije se javljao. Pitala sam ga par puta zasto se ne javlja,a on bi rekao da sam zvala u pogresno vrijeme,kad mob nije bio kod njega,ili je bio s deckima,uglavnom izgovor je uvijek postojao. Prestala sam da zovem. Ljeto se ubrzo zavrsilo,a ja sam sa tim “ljetnim” deckom prekinula nekad pred kraj ljeta. I on me povrijedio,mnogo me lagao,I ja sam se vratila doma,da zalijecim rane. On kao da je cekao da se ponovo zavuce pod moju kozu. Skola je pocela,I ponovo se blizio njegov rodjendan. Ponovo je imao djevojku,ponovo moju poznanicu. Bila sam ok s tim,jer sam sebe uvjeravala da mi ovaj put stvarno nista ne znaci I da je samo navika. Glupa navika. Slao mi je tekstove koje je pisao svojim djevojkama,da mu kazem sta ne valja ili da Ih jednostavno procitam. Ja sam samo htjela vrisnuti da posveta ne valja,da bih tako voljela da je barem jedna od tih pjesama za mene. Za jednu mi nikad nije rekao za koga je,pa sam se pronasla u njoj,mada se mogu zakleti,da nije za mene.

“..pa se nadjem kako u kasne sate mislim na to
da kruze price o nama, pa cesto popizdim na to
jer nemaju pojma, kako ti je pasti u naruchje
kada nase glave skupa dotaknu te jastuke
tiho ti shapucem tajne, bitne samo nama
pa me ''price'' probude iz mashte kao da su shamar
pisem pjesme, kojim cesto dajem tvoje ime
u nadi da se nadjes i kad rijeci ne budu bitne
sa usana bacam tvoje ime na svjetla grada
a sve sto dobijem nazad je vjetar jebeno hladan
ramena povucem nazad, skupim hladne dlanove
jos malo pa ponoc kuca, ali za povratak vjeruj jos rano je..“