Cosmopolitan

Bila sam upravu,naravno. Ponovo,nije mi on rekao,sama sam skuzila,po njemu. Pitala sam ga da li sam u pravu I rekao je da jesam. To me posjeklo poput noza I nisam htjela da cujem za njega vise. Osjecala sam se izdanom. Obecao mi je da nece vise biti njena lutka,da nece dopustiti sebi da ga ima kad pozeli,a ponovno je popustio. Nisam mu se javljala. U narednih par dana nasi su razgovori bili napeti I rezervisani,kao da smo dva stranca. Na njenu naredbu promijenio je msn,prestao izlaziti s drustvom I jos milion nekih stvari. Nisam ga vidjela ni cula neka 2,5 mjeseca,ne znam ni sama kako. Nedostajao mi je nevjerovatno. Ne znam da li ste u zivotu imali osobu kojoj ste mogli reci sve I koja je s vama dijelila najvece tajne? On je bio osoba s kojom nisam imala tabu tema I bio je za mene tu u svakom trenutku. Dok se sa mnom druzio promijenio je neke lose navike. Bio je predivan decko. Ali ljubav prema njoj bila je jaca. Toliko jaka da zaboravi sta sam mu ja bila. Jedne veceri,15-ak dana nakon Nove Godine,sjedilo je citavo nase drustvo u nekom iznajmljenom kaficu,pili smo I zezali se. Popila sam dosta,ali nije mi bilo lose. Pred kraj veceri je dosla ona,zagrlila sam je I pozdravila. Nakon par minuta dosao je I on. Pozdravio se sa svima,a meni zadnjoj pruzio ruku I pitao sto ima? Okrenula sam glavu I u glavi mi je bio neopisiv pritisak. Nismo se vidjeli skoro 3 mjeseca,a bili smo tako bliski I sad me on pozdravlja kao bilo koga? Inace smo se grlili I ljubili kad se vidimo,a sad mi je pruzio ruku. Izasla sam napolje,na snijeg. Suza je sustizala suzu,padale su I padale,a s njima sam pala I ja,na koljena,u snijeg. Nisam se mogla podignuti. Plakala sam I plakala,kao da placem nad nekim ko je umro. Plakala sam nad sobom,jer sam umrla za njega.