Cosmopolitan

Znate šta cure; ja bih jedan planet samo nas koji razmišljamo jednako!
Postaju teški i dosadni oni koji bi da im sve padne s neba, neće da se trude, a onda kukaju: Zašto meni ništa ne ide? Zašto ja nemam sreće?
Kažu mi: Blago tebi ti
- imaš posao
- imaš stan
- imaš auto
- imaš muža
- imaš dobro društvo
- radiš ono što voliš
- obitelj
- sreću

Ma, dajte ljudi. Misle li da je to meni palo s neba? E pa nije. Vrlo je malo ljudi koji se nisu morali dobro uznojiti da ostvare nešto. Vrlo malo ih je koji su naslijedili neko bogatstvo... a i takvima ne zavidim, treba to, barem sačuvati, ako ne i u dvostručiti, veliki su pritisci to..

- Da imam posao - a da nisam završila fakultet i povukla nikakve veze! Imam posao jer sam bila otvorena za nešto novo, makar i opasno i potpuno strano. Zato što sam imala živce k´o konj izdržati neke ljude i njihove odluke, a ne posustati (a toliko puta sam poželjela).
Imam posao jer sam se borila za njega!!
- Imam stan - al sam otplaćivala kredit za njega i nosila 60% mjesečnih prihoda za ratu. I preznojavala se kad kasni plaća jer onda i ja kasnim.. I još ga nismo renovirali, a otvori puštaju i kišu i vjetar unutra..
- Imam auto koje sam oduvijek htjela, al isto tako na kredit, i održavanje me košta k´o sam vrag..
- Imam muža. Da, da imam super muža i 10 godina braka. Muža koji je prve dvije godine braka učinio da odrastem, a nisam željela. Bio je ljubomoran, težak, grub, neodgojen... A sad je opušten, normalan i muškarac u kojeg se mogu pouzdati. Nije grub ni ljubomoran, ponekad težak ;) Al ni to nije došlo samo od sebe, i na tom radim svaki dan. A znala sam ga natjerati na razgovor, ucjenjivati, ostavljati, osvećivati se, imati prave psihičke krize zbog njega. Zato sam dobila slobodu, podršku, ljubav. Sada sam u braku koji opušta i daje snagu!
- Imam društvo koje je raznoliko, zato što se ne družim intenzivno ni sa kim, ne opterećujem ljude svojim problemima, i radim ono što meni odgovara bez obzira hoće li mi se netko pridružiti. Što god zatrebam ili samo poželim raditi postoji osoba koja će baš tada biti uz mene. Ne vodam se po gradu sa dvije ´najbolje´ prijateljice. Uživam u društvu ljudi koji se nađu oko mene..
- Radim ono što volim?! Ha, ma tko to voli radit u minskom polju i svaki dan se pitat, hoćemo li se danas svi vratiti kući..?! Radim ono što mi donosi novac..
Imam hobi, a to je kreiranje odjeće i modnih dodataka, najradije bih dane provodila osmišljavajući kreacije, a da nikada ne sjednem za šivaću mašinu.. al tako to ide, kako bih sada mogla platiti nekoga da radi za stalno?! Polako, puno je rada u svemu da dobijemo na kraju samo ono što volimo.
- Obitelj mi je divna, nisam ju birala. Al i roditelji i sestre imaju svoje probleme, svoje tuge i radosti koje proživljavam zajedno sa njima. Ne pričam o tom, al sve to ostavlja tragove.
- Sreću! Sretna sam! Sretna sam samo zato što godinama radim na svom mentalnom sklopu. Godinama učim poredati prioritete u životu i u srcu. Godinama sam plakala zbog gluposti, loše sreće i sl.

Sretna sam jer sam odlučia sreću uzeti u svoje ruke! Sretna jer ne priznajem ništa što pada s neba (ni radost ni tugu). Sreća je imati zdrav razum i tražiti najmanju sitnicu za uživanje.

Sreća je znati napraviti razliku između onoga što možemo promjeniti i onoga što ne možemo. Sreća je prepustiti se radosti kad imamo razlog za nju. Sreća je ne tražiti darove nego raditi i uživati u radu.... jednom ni to nećemo moći!

Da, sretna sam! Jako!