Cosmopolitan

Možda znaš..
možda ne želiš znati..
Možda i ne vjeruješ..

Opet sinoć.. u tvom krilu.. osjetih.. NIKADA, nikada nitko neće voljeti Tebe i sve ono što si TI ovolikom snagom kojom te voli svaki dio mene!!!

Proći će, kao što su i do sada prolazile, žene kroz Tvoj život.. Ostavit će mali ili veliki trag, darovati Tebi svoje vrijeme, svoju ljubav ili njen dio.. ostavit´ će Ti srce i dušu, možda.. Imati ćeš pristup mnogima, njihovim tjelima, njihovim krevetima, snovima, željama, mislima..
Stanovati ćeš u mislima mnogih, mnoge će željeti darovati Ti svoj život, voljet će Tvoje vrline i Tvoje mane..

Tu ima, i bit´ će ljepših, zgodnijih, boljih, pametnijih, mlađih, možda i starijih.. Kućanica, doktorica, odvjetnica, inžinjerki, ekonomistica, dobrih ljubavnica, prijateljica i majki..

Nadam se da ćeš izabrati onu koja će moći najviše Te usrećiti, posvetiti život Tebi i tvojoj sreći jer TI si rjedak muškarac koji zna vratiti svu sreću koja mu je darovana.. vratiti višestruko..

Ipak.. Samo moje oči imaju snagu gledati u sunce bez zaštite, a ne opeći se Tvojim sjajem. Samo moje usne su stvorene da dopru do dubina Tvoje nježnosti i Tvoje snage.. Samo moje gluposti u Tebi izazivaju smjeh i bjes. Samo moje ludosti radost i mučninu...
Samo ja sam velika onoliko koliko treba da ispunim Tvoje naručje, da izvučem snagu iz Tebe i da me istovremeno nosiš s lakoćom.. Samo uz mene možeš biti najinteligentnija osoba na svijetu i takav glupan.. Naš smijeh je drugačiji, veseliji, dublji... naš smijeh je čest, ali se ipak svaki pamti.. A naše tuge, naše suze.. jecaji od kojih kamen puca, ali ne i vlastite ograde..
To je doživljaj koji nestaje sa djetinjstvom, mi smo ga vratili.. Ti si ledenu santu oko mog srca, ne otopio, pretvorio u plamen, u žar.. A ja sam omekšala kameno srce i u njemu našla ružine latice, bez trnja, bez zaštite... Da, ima ih još.. i ako ih ikada otkriješ.. meni ćeš ih otkriti...

Jer negdje u Tebi stoji ista spoznaja: Stvorena sam SAMO za tvoju sreću, moje oči samo zbog Tebe vide, moje usne samo Tebi pjevuše na uho, moje grudi su veličine tvoje šake, moj sruk se savršeno uklapa u Tvoj zagrljaj.. Nikada nitko kao ja neće poznavati Tvoja lica i naličja, Tvoje izraze i maske, Tvoju ljubav i hladnoću..

Nikada nitko u svom biću neće čuvati dvorac samo za Tebe! Za nesuđeno stvorenje za koje sam proizvedena.. jer samo Ti si svrha mog postojanja!!

Koliko god izgledalo bajkovito, poput iluzije.. Ti znaš.. Svaka riječ je nastala u meni, svaku sam toliko puta okrenula prije nego što je izašla, i svaka se temelji na godinama, na ljudima oko nas, na vremenu bez Tebe i vremenu s Tobom..
Ti znaš.. da sam ovdje za tebe da Te čuvam i čekam, mrzim, opraštam i ostavljam... ali uvijek i iznad svega da Te VOLIM svim svojim bićem, dušom i tijelom... Kao što ti mene voliš.. duboko, iskreno i nježno..