Cosmopolitan

Jedan internetski portal je proveo istraživanje o omiljenom hobiju nas Hrvata. I ne, to nije ni pjevanje, ni pisanje, ni plivanje, ni plesanje, već - ispijanje kava iliti kafenisanje. A vjerujem da bi se mnogi složili sa mnom da u ovoj državi, barem što se toga tiče, prednjačimo mi Dalmatinci.

Iako nisam sudjelovala u toj anketi, i za mene je kafenisanje hobi broj jedan. Hobi koji, za razliku od skijanja ili klizanja, pa često i plivanja, ne mari za godišnja doba.

Davno sam negdje pročitala da kava s frendicama + trač partija na naše raspoloženje djeluje poput dobrog seksa. I ovu tezu mogu potvrditi jer nakon kvalitetnog kafenisanja, kao i nakon kvalitetnog seksa, se osječam zadovoljno, poletno i puna sam elana.

A sad ću vas provesti kroz kafenisanje po godišnjim dobima
ili kako to radimo mi Dalmatinci.

LJETO
Prva kava oko 13, 14h zvana jutarnja kava;
još mamurni od sinoćnjeg izlaska, a i neoporavljeni od prethodnih sedam, trčimo na obližnju plažu i sjedamo u kafić u kojem radi najzgodniji konobar. Tip je uglavnom kontinentalac koji je došao ovdje sezonski raditi. Ako i nije u smjeni, ne marimo previše jer oko sebe vidimo masu novih lica među kojima se krije dosta zgodnih frajera. Ma živjela nama turistička sezona!
Kava oko 16 h zvana popodnevna;
Taman smo popili jutarnju kavu, plaža se popunila do posljednjeg mjesta, a mi se lijeno dižemo s jutarnje kave i uskačemo u more. Zaplivamo, zaronimo, zaigramo picigin, malo se pržimo na suncu i odlazimo na popodnevnu kavicu. Zavalimo se ispod suncobrana, u debelu hladovinu, razmjenjujemo poglede s dečkima za susjednim stolom (koje smo zapamtile još od jutarnje), te se uskoro nađemo za istim u neobaveznom čavrljanju.
Kava oko 20h zvana kava nakon plaže ili dogovoruša
Sunce je već polako na izmaku, a nakon što zadnji turisti napuste plažu i mi odlučimo strpati ručnike, kreme za sunčanje i ostale potrepštine u torbu i krečemo prema rivi. Ovu kavu sam nazvala dogovoruša jer se uz nju dogovaramo i kujemo planove za noć koja je pred nama. A uz ovoliku količinu kofeina tko ne bi izdržao još jednu neprospavanu noć?

JESEN
Sezona je gotova. Od turista se još mogu vidjeti samo penzići, a nama je dobrodošlo malo mira nakon burne sezone. Večina kafića na otvorenom se zatvorila, plaže su poluprazne, a mi uživamo u tom spokoju (naravno uz kavu u jednom od preostalih otvorenih kafića).
Uskoro počine faks, a mi, prije, nakon, a često i za vrijeme predavanja, hvatamo posljednje zrake već zubatog sunca na terasi obližnjeg kafića.

ZIMA
Izmjenjuju se bura, jugo i kiša. Vani je hladno i da možemo, najradije bi preskočili ovo godišnje doba. Ili ga, poput medvjeda, prespavali. Ali obaveze zovu.
Više nas nema toliko vidjeti po rivi i gradu, što svakako ne znači da ne kafenišemo. Uostalom, čime je ljepše zasladiti tmurne zimske dane nego šalicom tople kave.
Samo sad smo skriveni po raznim robnim centrima. Zimska se špica tamo kreče.

PROLJEČE
Sve se budi. Sve je živnulo. Špica se ponovno seli na rivu. A za njom i mi.
Zaboravite na kvarcanje. Ispijajući kavu na rivi možete uhvatiti zavidnu boju već prije ljeta. Osobito ako ste garavuša poput mene.


Prije nekoliko mjeseci sam bila u Munchenu. Prijateljica iz srednje škole je tamo upisala faks, pa sam je odlučila posjetiti.
Grad mi se svidio. Ljudi su simpatični. Ima predobrih dučana i obavila sam odličan shopping.
Ali, nešto nedostaje. Frendica mi je već prvog dana jasno dala do znanja da se tamo ne kafeniše radnim danima, no primjetila sam da je neizostavan detalj u rukama uvijek užurbanih Nijemaca"coffee 2 go". Pokušala sam se prilagoditi tomu.
Uzela sam kavu, lagano šetkala gradom i ispijala je. Nakon sat vremena nisam otpila ni polovicu (ipak se kod nas kava pije tri sata), ali svejedno sam bila ufurana i već zamišljala kako bi mogla uvesti ovaj trend i u moj grad, dok me frendica nije spustila na zemlju, "Jooj Nia, pa ti bi tu jednu kavu mogla pijuckati cijeli dan. Ona ovdje ne služi kao užitak već kao kofeinska injekcija i pije se na brzinu."
Nijemci moji, svaka vam čast, ali od vas nikad hedonista!