Cosmopolitan

Probudila se nakon ne baš puno sati spavanja, i kao što to inače biva, bila je zbunjena. Kako je mrzila taj osjećaj!!
Sjedi na krevetu i razmišlja tj. pokušava dokučiti kakve je volje, je li sretna, dobro raspoložena ili ne. Vrti u glavi nedavne događaje, važe pozitivne i negativne dojmove i odlučuje; danas je sretna.
Previše razmišljanja šteti, rijetko dovodi do razumskog zaključka što bi zapravo bio logičan ishod, no kako se boriti protiv toga? Može li se boriti protiv toga i , treba li uopće boriti protiv toga??
Odlazi do trgovine i put joj presiječe starija gospođa, prosjakinja. Ona stane. Razmišlja. Prošli put kad je nijemoj prosjakinji, bar se gospođa tako okarakterizirala, ''predstavila'', dala joj je nešto sitno, i pala je. Ispit. Danas ima usmeni.
Uostalom, je li to uopće povezano? Kakogod, nije joj dala ništa.
Nakon ručka i usmenog, otišla je do crkve. Opet je srela nijemu gospođu i dala joj nešto sitno.
Sjela je u tramvaj i igrala se pokušavajući ''uloviti'' cijene u izlogu kad je čula stariju gospođu, one su zaista svud oko nas, kako govori drugoj: ''Pa neka vam mlada gospođica ustupi svoje mjesto.'' Ova druga odgovara: '' Ma ne treba.'', odgovor joj je bio krajnje neuvjerljiv i jasno je davao do znanja št o gospođa zapravo želi.
No, ona se ponašala kao je se to ne tiče i nastavila se igrati ignorirajući neodobravajuće i osuđujuće poglede obiju starijih gospođa.
Je li je itko pitao, zamolio da svoje mjesto prepusti , ne tako staroj i nemoćnoj, našminkanoj i sređenoj gospođi? Nije.
Ali,pravila nalažu...tj. pristojnost nalaže....
Njoj, u tom trenutku pristojnost nije bila jedan od prioriteta.
Izlazeći iz tramvaja, ,starija gospođa joj je stala na nogu. Nije se ispričala. ''Lovila'' je cijene u izlogu.